leasing (engl.), specifičan oblik vanj. financiranja, odn. financiranja unajmljivanjem. Leasingom se ne iscrpljuju ograničena vlastita sredstva za dobavljanje raznih potrebnih proizvodnih i drugih dobara, i ne mora se zaduživati na bankarskom tržištu. L. omogućava da se naknada za l. plaća iz zarade od predmeta leasinga. Ova prednost leasinga posebno postaje očita u slučajevima kada se radi o skupim sredstvima koja su većini poduzeća nedostupna ili kada bi poduzeća morala financirati nabavku opreme iz vlastitih sredstava u punom iznosu. L. je poslovni odnos u kojem jedna osoba (davatelj leasinga) daje na određeno vrijeme na korištenje drugoj osobi (primalac leasinga) određenu stvar. Primalac za korištenje leasinga plaća ugovorenu naknadu koja se naziva pristojba za leasing. Postoje tri različite opcije koje su moguće nakon ugovora o leasingu: a) primalac vraća stvar davatelju, b) razdoblje korištenja se produžava i c) primalac otkupljuje stvar od davatelja, odn. stvar prelazi u vlasništvo primatelja, pri čemu se sve dotad uplaćene svote uračunavaju u plaćanje ugovorene cijene i primalac plaća samo razliku do pune cijene. Razlikujemo više vrsta leasinga koji ovise o načinu financiranja i odnosima koji se javljaju tijekom odvijanja leasinga: a) neizravni l., b) izravni l., c) financijski l., d) operativni l., e) kratkoročni l., f) dugoročni l., g) neto l., h) bruto l., i) l. s odlukom o kupoprodaji. Naknada za korištenje leasinga isto se može različito ugovoriti. U praksi se naknade često dogovaraju od slučaja do slučaja prilagođavajući se stranama u poslu.