Letonci ili Latvijci, baltički narod nastanjen u Letoniji (o. 1 350 000 pripadnika), obližnjim baltičkim zemljama i Rusiji (o. 70 000), te u dijaspori u SAD-u (o. 85 000), Zap. Europi (o. 30 000), Australiji i Kanadi; ukupno o. 1 550 000 pripadnika. Od ←II. tisućljeća L. se javljaju najprije na J današnje Letonije, potiskujući ranije naseljena ugro-finska plemena (danas pretežno u Estoniji). Zajedno s današnjim Litavcima i (starim) Prusima, predstavljaju poseban baltički indoeurop. etnički korpus između Slavena i Germana, što se ogleda u jeziku kao i u ranoj kult. povijesti; umj. predmeti od keramike, kovina i kože s križanjem različitih kult. utjecaja, od skandinavskih do bizantskih. Nakon pada prvih letonskih kneževina sred. XII. st. pod vlast Njem. viteškog reda, od XVI. st. smjenjuju se polit. i kult. utjecaji susjednih većih sila – Njemačke, Švedske, Danske i Poljske, od poč. XVIII. st. i Rusije, od konca I. svj. rata opet Njemačke, te od II. svj. rata još jedanput Rusije (SSSR), do drž. nezavisnosti 1991. Ti su polit. pritisci potiskivali nac. kulturu te mijenjali i samu demografsku sliku, os. rusifikacija u posljednjem stoljeću. Tako i u graditeljstvu gotika preteže od XIII. st.; u Rigi se javljaju značajna renesansna zdanja, a od XVIII. st. reprezentativni barok stiže preko rusko-tal. majstora; historicizam već zastupaju domaći graditelji (J. F. Baumanis). Od XVI. st. javlja se pismenost na nar. jeziku, najprije crkvena (prva tiskana knjiga na letonskom je Katolički katekizam, 1585; poslije preteže protestantizam), zatim i svjetovna; prva gramatika s rječnikom 1644. Moderni jezik i pismenost temelje se na bogatoj tradiciji usmene književnosti, os. pjesništva. Zbirke pjesama Daini, s temama iz mitologije i seoskog života, izražavaju i staru nar. glazb. tradiciju, s kratkim melodijskim obrascem (balls); nacionalni je instrument citra (kokles), a u XVI. st. popularne su i gajde. U umj. glazbi raskid s njem. utjecajem označilo je uvođenje nac. smjera u XIX. st. (J. Cimze, K. Baumanis). Djelovanjem prosvjetitelja G. F. Stendera (1714–96) započinje moderna književnost. Knjiž. život jača osnutkom Knjiž. društva (1824), te se ubrzo javljaju i suprotnosti “starih” (dramatičar E. Dinsbergis i dr.) i “mladih” (pjesnik J. Alunans i dr.). Od konca XIX. st. književnost slijedi eur. tokove realizma (braća Kaudzite i dr.), simbolizma (pjesnik J. Rainis i dr.), neoromantizma (J. Poruks), sve do avangarde (A. Čaks), te na drugoj strani soc. realizma (A. Upits i dr.). Uz rus. avangardu u slikarstvu vezano je više značajnih autora. Aktualni umj. život odvija se u duhu raznih eur. strujanja i nac. (tranzicijske) tematike. U Rigi djeluju sred. kult. nac. ustanove (Muzej povijesti i kulture od 1834), a sama Riga proglašena je eur. prijestolnicom kulture za 2003.