Lincoln, Abraham, američki državnik (kraj Hodgenvillea, Kentucky, 12. II. 1809 – Washington, 15. IV. 1865). Odvjetak siromašne obitelji. Od 1831. živio u New Salemu u Illinoisu, radio kao poštanski službenik, mjernik i trgovački pomoćnik. Od 1836. odvjetnik; 1834–41. predstavnik New Salema u skupštini Illinoisa. Član Kongresa (1847–49); oštar kritičar američke intervencije u Meksiku i uvođenja ropstva na novoosvojena područja. Godine 1854. održao čuveni govor o zakonu Kansas–Nebraska Act, kojim se težilo uvesti ropstvo na Sjeverozapadni Teritorij. Iste godine jedan od sudionika u osnivanju Republikanske stranke. Tijekom izborne kampanje za Senat 1858. održao niz govorničkih dvoboja s kandidatom Demokratske stranke Stephenom A. Douglasom i stekao veliku popularnost; 1860. izabran za šesnaestoga predsjednika SAD-a, što je dovelo do otpora i pobune robovlasničkoga Juga. U trenutku preuzimanja predsjedničke dužnosti (ožujak 1861) sedam južnih država proglasilo je odcjepljenje i ustrojilo zasebnu Konfederaciju na čelu sa Jeffersonom Davisom; njezinu legitimnost Lincoln je odbio priznati. Za Američkoga građanskog rata dosljedno se zalagao za jedinstvo SAD-a, ukidanje ropstva (proglašeno 1. I. 1863) i temeljna načela američke revolucije (“Vladavina naroda kroz narod i za narod” – takozvana Gettysburška adresa, 19. XI. 1863). Godine 1864. drugi put izabran za predsjednika SAD-a. Preminuo od posljedica ranjavanja u atentatu koji je na njega počinio John Wilkes Booth u Ford’s Theatreu u Washingtonu (14. IV. 1865).