Lombardija (tal. Lombardia), regija u sjev. Italiji; 23 872 km2, 9 387 200 st. Gl. grad Milano. Graniči s tal. regijama Emilia-Romagna na J, Trentino-Alto Adige i Veneto na I, Piemonte na Z te sa Švicarskom na S. Sastoji se od provincija Bergamo, Brescia, Como, Cremona, Lecco, Lodi, Mantova, Milano, Pavia, Sondrio i Varese s istoimenim središtima. Na S su Alpe (Piz Bernina, 4049 m), u sr. dijelu blago valovito predalpsko pobrđe s glacijalnim jezerima (Garda, Maggiore, Como, Lugano, Iseo, Idro, Varese i dr.), a na J aluvijalna nizina rijeke Po (Pad). Na krajnjem JZ ogranci Apenina. Po na J dijelom čini granicu s regijom Emilia-Romagna. Gl. sjev. pritoci su Ticino, Adda i Oglio. Klima je kontinentalna, s vrućim ljetima i hladnim zimama; godišnje padne od 610 (Padska nizina) do 2030 mm padalina (Alpe). L. je najnaseljenija i najrazvijenija tal. regija; stanovništvo je većinom koncentrirano u industr. gradovima u Padskoj nizini i u predgorskoj zoni. Vodeća industr. i trg. regija Italije s razvijenom elektron., tekst., automob., elektrotehn., prehr. (sirovi gorgonzola, belpaese i dr.), kem., kožarskom, drvnom, farmaceutskom ind. i strojogradnjom. Po proizvodnji el. energije vodeća regija u Italiji (15,8% tal. proizvodnje, 2000). Vodeća i u poljoprivredi: uzgoj riže, pšenice, kukuruza, šećerne repe, raži, krumpira, krmnog bilja, povrća, voća, vinove loze, duda; mliječno stočarstvo. U Alpama stočarstvo, svinjogojstvo i ovčarstvo. Turizam. Ležišta prir. plina. Vrlo razvijena prom. mreža povezuje Lombardiju sa susjednim regijama i zemljama. Tragovi naselja potječu iz prapovijesti. God. ←222. zauzeli su je Rimljani. U VI. st. dospijeva pod vlast Langobarda (otada nosi ime Langobardia). U VIII. st. postaje dio franačke države; za Otona I. Velikog dio je Rim.-Njem. Carstva. U XI. i XII. st. gospodarski i kulturno se uzdižu lombardijski gradovi Milano, Pavia, Cremona, Como i Lodi; njihov je savez u pojedinim razdobljima podupirao pape u njihovoj borbi protiv Hohenstaufovaca. God. 1535. Lombardijsko (Milansko) vojvodstvo dospijeva pod vlast Španjolske, a nakon Rata za španj. baštinu (1701–14) postaje stečevina Habsburgovaca. U doba Napoleonove vlasti dio je Cisalpinske Republike; 1815. sjedinjena je s Venecijom u Lombardijsko-Venetsko Kraljevstvo (pod austr. vlašću). Od 1856. dio Kraljevstva Sardinije; 1861. ulazi u sastav sjedinjene Italije.