Lotar I.
Lotar I., franački car (?, 795 – samostan Prüm, Njemačka, 29. IX. 855). Najstariji sin → Ludviga I. Pobožnog; očev suvladar od 817. Od 822. do 825. upravljao Italijom, gdje je 823. okrunjen za cara. Godine 830. s braćom → Ludvigom II. Njemačkim i → Pipinom I. (Pipinom Akvitanskim) pobunio se protiv očeve namjere da njihov polubrat → Karlo Ćelavi dobije udio u vlasti. Godine 833. predvodio novi ustanak, ali je poražen te se povukao u Italiju. Nakon smrti Pipina I. (838) i nove razdiobe carstva i dalje mu je namijenjen carski naslov, ali bez prava vrhovništva nad ostalom braćom (839). Nakon očeve smrti nastojao za sebe prigrabiti sveukupnu vlast, ali su ga Ludvig II. Njemački i Karlo Ćelavi porazili 841. Ugovorom u Verdunu 843. priznat mu je carski naslov; tada je stekao Italiju, Burgundiju te područje do Sjevernoga mora koje se nalazilo između zapadnog i istočnog dijela države (poslije prozvano Lotaringija po njegovu sinu i jednom od nasljednika → Lotaru II.). Godine 855. razdijelio je svoje stečevine sinovima → Ludoviku II., Lotaru II. i Karlu Provansalskom te se povukao u samostan Prüm.