ljekovito bilje, biljke koje sadrže farmakološki djelatne sastojke (alkaloide, glikozide, saponine, treslovine, eterična ulja, smole, sluzi i dr.) pa se primjenjuju u liječništvu. Liječenje biljem ima tisućljetnu tradiciju još od najstarijih vremena. Onodobni ljekarnici najprije su skupljali samoniklo lj. b. a potom ga i sami uzgajali, uočavajući da djelotvorne tvari nisu ravnomjerno raspoređene u svim biljnim organima, da sadržaj ljekovitih sastojaka iste biljne vrste koleba ovisno o tlu, godišnjem dobu branja, podneblju, postupcima pripreme lijeka i dr. Tako Hipokrat opisuje o. 300 ljekovitih biljaka. U pučkoj medicini često se kombiniraju razne trave i plodovi od kojih se pripravljaju razni “čajevi” čija su ljekovita svojstva općenito potvrđena. Od ljekovitih biljaka koje se rabe i danas najpoznatije su sljez (crni i bijeli), kadulja, kamilica, metvica, timijan, pelin i dr. Zbog razvoja farmaceutske industrije, temeljene na lijekovima sintetskog podrijetla, lj. b. potisnuto je u med. primjeni, ali nije sasvim izgubilo svoje značenje, pa se i danas u prometu nalazi određen broj lijekova biljnog podrijetla.
ljekovito bilje, odoljen, Valeriana officinalis
ljekovito bilje, trputac, Plantago maior
ljekovito bilje, kadulja, Salvia officinalis
ljekovito bilje, kamilica, Matricaria chamomila
ljekovito bilje, podbjel, Tussilago farfara
ljekovito bilje, gorska moravka, Arnica montana
ljekovito bilje, metvica, Mentha piperita
ljekovito bilje, lobelija, Lobelia inflata
ljekovito bilje, velebilje, Atropa belladonna
ljekovito bilje, bijeli sljez, Althea officinalis