madrigal (tal.) 1. glazb Višeglasna, podrijetlom tal. skladba svjetovnog sadržaja. Naziv možda od matrix i cantus matricalis – materinska pjesma, uspavanka ili od cantus materialis – jednostavna i prir. pjesma. Pojavljuje se o. 1330. (tal. ars nova), proizašao možda iz crkv. višeglasnih conductusa ili organuma. Imao je dvije ili tri kitice od po tri stiha pjevana na isti napjev, i pripjev (ritornello) od jednog ili dvaju stihova na poseban napjev. U stihovima su prevladavali opisni, idilični i ljubavni sadržaji, no bilo je šaljivih, satiričnih, poučnih, čak političkih, pa i onih s nabožnim sadržajima (madrigali spirituali). U renesansi najvažnija vrsta svjetovne glazbe. 2. U XVI. st. skladba za jedan ili više solističkih glasova uz instrum. pratnju (lutnja). Najistaknutiji autori: A. Willaert, C. de Rore, A. Gabrieli, O. Gibbons, Th. Morly. U novije vrijeme P. Hindemith. U Italiji više predstavnika, npr. Claudio Monteverdi, koji je m. prenio u barok. U Hrvata madrigalisti su u XVI. st. A. Petrić i J. Skjavetić te V. Komnen u XVII. 3. Kratka lirska pjesma, najčešće ljubavnog ili pastoralnog sadržaja, raširena u renesansnoj Italiji, poslije u cijeloj Europi.