mafija (tal.), tip zločinačke organizacije zasnovan na nasilju, strogoj hijerarhiji i “obiteljskoj” povezanosti članova, uz zakon šutnje (omerta) i bespogovorno izvršavanje zločinačkih naloga, uključujući i ubojstva. Pojam se rabi šire, za svaku takvu ili sličnu organizaciju, te pojedinačno za izvornu organizaciju, nastalu na Siciliji, koja se poslije putem iseljenika proširila i u SAD. U specifičnim prilikama zaostalosti i nebrige sred. vlasti, na Siciliji se od XVI. st. javljaju domaća tajna društva i naoružane bande koje preuzimaju ulogu parapolicijskog nadzora nad građanima i najamnim radnicima u korist veleposjednika i drugih domaćih i stranih moćnika. Postupno, m. postaje i nezavisna sila koja terorom i ucjenama djeluje za vlastiti račun, koristeći se i nepovjerenjem lokalnog pučanstva prema dalekoj vlasti. Kulminaciju postiže 1876. kada na izborima, uz prijetnje, pobjeđuje R. Palizzolo, te i sama vlast postaje mafijaška. U više je navrata tal. vlada poduzimala mjere protiv m. Za Mussolinija, koji nije trpio paralelnih vlasti, ponešto je bila suzbijena, ali se vratila s amer. postrojbama u II. svj. ratu. Os. široke akcije poduzela je tal. vlada 1987, također uz pogibije istražnih sudaca i dr., no m. nije uništena, te se javlja i poslije u širokom sklopu društv. interesa, od nadzora nad malim parkiralištima, do “zaštite” (ucjena) pri gradnji ili radu čak i velikih gosp. postrojenja, os. u Palermu. U SAD-u m. se izrazito razvija u doba prohibicije, kada ilegalnom prodajom stječe i goleme imetke. Najpoznatiji mafijaški šefovi (kumovi) bili su Lucky Luciano u New Yorku i Al Capone u Chicagu, ali se javljaju i netalijani kao što su Dutch Schultz, Myer Lansky i Bugsy Siegel.