magični realizam 1. U slikarstvu, pojam iz naslova knjige njemačkoga likovnog kritičara Franza Roha (Nakon ekspresionizma – magični realizam. Problemi najnovijega europskoga slikarstva, 1925), a odnosi se na naturalistički prikaz objekta osvijetljenog tako da dobiva privid vizionarskog i nestvarnog. U pojedinim sredinama očituje se u specifičnim varijantama, na primjer u Italiji kod G. de Chirica, u Njemačkoj kod Franza Radziwilla, u Belgiji kod R. Magrittea, u SAD-u kod Andrewa Wyetha.
2. Smjer u talijanskoj književnosti (realismo magico) u razdoblju između dvaju ratova. Utjecao i na film. Ideolog i glavni predstavnik bio je → Massimo Bontempelli, avangardni pisac koji je htio “pripovijedati o snu kao da je riječ o stvarnosti, a o stvarnosti kao da je san”. Hladnim i strogim stilom zastupnici toga smjera evociraju čudesno u svakodnevici, nadrealnu i metafizičku atmosferu oko junaka. → novecentisti.
3. U hispanoameričkoj književnosti od sredine XX. stoljeća prihvaćen je taj pojam (realismo mágico) za tip pripovjedne proze u kojoj se miješa stvarno, imaginarno i mitsko, a karakteristično je za djelo gvatemalskoga pisca → M. A. Asturiasa, koji ga je inaugurirao kao književni pravac i u novijoj hispanoameričkoj književnosti (→ A. Carpentier, → L. Borges, → G. G. Márquez i dr.).
2. Smjer u talijanskoj književnosti (realismo magico) u razdoblju između dvaju ratova. Utjecao i na film. Ideolog i glavni predstavnik bio je → Massimo Bontempelli, avangardni pisac koji je htio “pripovijedati o snu kao da je riječ o stvarnosti, a o stvarnosti kao da je san”. Hladnim i strogim stilom zastupnici toga smjera evociraju čudesno u svakodnevici, nadrealnu i metafizičku atmosferu oko junaka. → novecentisti.
3. U hispanoameričkoj književnosti od sredine XX. stoljeća prihvaćen je taj pojam (realismo mágico) za tip pripovjedne proze u kojoj se miješa stvarno, imaginarno i mitsko, a karakteristično je za djelo gvatemalskoga pisca → M. A. Asturiasa, koji ga je inaugurirao kao književni pravac i u novijoj hispanoameričkoj književnosti (→ A. Carpentier, → L. Borges, → G. G. Márquez i dr.).