magnati (kasnolat.). 1. U hrv.-ug. drž. pravu, naziv za visoko plemstvo koje je na staleškoj hijerarhiji dolazilo odmah poslije prelata, a ispred nižega plemstva. M. su obuhvaćali barune po rodu (barunes naturales) i barune po funkciji (barunes ex officio); obnašali su najviše drž. funkcije (banovi, palatini, dvorski suci, erdeljski knezovi, odn. vojvode, dvorski maršali i dr.). 2. U sr. vijeku, pripadnici visokoga plemstva. 3. U suvremenoj uporabi, bogataši, moćnici, nositelji krupnoga kapitala (npr. industr., financ., naftni m. i sl.).