mana, L. Bernardo Sakupljanje mane, Milano, Pinacoteca di Brera
mana (iz aramejskoga mân hű što je to?). 1. Prema Bibliji, hrana kojom je Bog na čudesan način hranio Izraelce kroz 40 godina putovanja Sinajskom pustinjom iz Egipta do Palestine. Svako jutro vjetar je donosio dovoljno mane za čitav dan, a petkom i za subotu. Bila je slična zrnju, po okusu slatkasta; ljudi bi je najprije usitnili, kuhali i od nje pravili kolače. Izgleda da pov. jezgru bibl. događaja čine slatke kuglice što ih izlučuju štitaste uši pustinjskoga grma (Tamarix mannifera), kojima se i danas hrane beduini u Sinajskoj pustinji i nazivaju ih man. pren Mana s neba, nešto što neočekivano i na neobičan način dolazi u pravi čas. 2. Osušeni slatki sok crnog jasena, služi kao laksativ.