melizam (grč.), niz tonova pjevanih nad jednim slogom teksta, čime se ukrašuje i obogaćuje linija napjeva. Obilje m. primijenjeno je u crkv. pjevanju (gregorijanskim napjevima). U XVIII. st. os. su ih primjenjivali tal. operni pjevači, ističući dekorativnost dionice i pjevački virtuozitet. Načela melizmatičkog ukrašavanja prenesena su u instrum. glazbu.