modalna notacija glazb Pojam kojim se u suvremenoj glazbenoj historiografiji opisuje sustav modusa, ritmičkih obrazaca kojima je bilježena rana višeglasna glazba (XII. i XIII. stoljeće). Razvijena je u takozvanoj školi Notre-Dame, u okviru sjevernofrancuske neumatske notacije kao prijelazna faza između ritmički nediferencirane neumatske notacije i ritmički diferencirane menzuralne notacije. Sustav se oslanja na metar grčkih stopa, sadrži šest temeljnih obrazaca označivanih brojevima, a sukladnih pjesničkim stopama (modus primus – trohejski, modus secundus – jampski, modus tertius – daktilski, modus quartus – anapestski, modus quintus – spondejski i modus sextus – tribrahski). Naglašeni slog stope vrijedio je dvije metričke jedinice, a nenaglašeni jednu. Modus je mogao biti savršeni (modus perfectus) i završavati longom, i nesavršeni (modus imperfectus), koji je završavao s brevis.