mandatar (lat.), osoba koja prima mandat, tj. ovlast i punomoć da nešto učini u ime i za račun → mandatora. U obveznim odnosima, m. se ne drži odgovornim za obveze koje je preuzeo i stvorio ugovorom, ali odgovara mandatoru za pogreške, odn. odstupanje od dobivene ovlasti. U politici, m. je osoba, najčešće polit. prvak, kojemu je povjeren sastav vlade ili nekoga drugog tijela polit. sustava. U tom slučaju mandator je drž. poglavar ili čelnik predstavničkog tijela koje ima polit. legitimaciju.