Mandžurija (pinyin Dongbei), povijesna regija na sjeveroistoku Kine; oko 770 000 km2. Obuhvaća današnje provincije Heilongjiang, Jilin i Liaoning (od 1956). Zapadni dio 1949. priključen autonomnoj regiji Unutrašnja Mongolija. Uključuje poluotok Liaodong. Većinom planinski prostor. Velika šumska bogatstva s vremenom iscrpljena pretjeranom sječom. Rudno bogatstvo na jugozapadu (ugljen, željezo, bakar, olovo, zlato, uran i cink). Poljodjelstvo u središnjoj ravnici; uzgoj soje, slatkoga krumpira, žitarica (riža, pšenica), pamuka, lana i šećerne repe. Proizvodnja sojina ulja, papira, strojeva, zrakoplova i umjetnih gnojiva. Ribarstvo na obali Žutoga mora. Najveći gradovi: Shenyang (nekoć Mukden), Harbin, Dalian, Fushun i Anshan. Od Rusije odijeljena rijekama Amur (kineski: Heilong Jiang), Argun (kineski: Ergun) i Ussuri (kineski: Wusuli), od Sjeverne Koreje rijekama Yalu i Tumen, od Mongolije gorjem Da Hinggan. Dugo vremena predmet spora i sukoba između Japana i Rusije. U razdoblju 1898–1904. ruska dominacija regijom. Rusija je podigla luku Harbin, pomorsku bazu Port Arthur te sagradila Istočnokinesku željeznicu. Nakon rusko-japanskoga rata (1904–05) Japan je preuzeo kontrolu nad bazom Port Arthur i južnim dijelom Mandžurije. Kontrolirao je Mandžuriju i od 1931, kao i nezavisnu državu Mandžukuo (Manchukuo), osnovanu 1932, na čije je čelo doveden posljednji svrgnuti kineski car Pu Yi. Od 1945. sovjetska vojska ponovno ulazi u Mandžuriju, ali je osnivanjem NR Kine (1949) postupno napušta (do 1955). Nakon pograničnih sukoba između Kine i SSSR-a u 1960-ima (na Ussuriju/Wusuliju), granica je uglavnom stabilizirana.