mani (lat. Manes, Dii manes dobri duhovi, dobri bogovi), u rim. religiji, naziv za duše umrlih predaka. Štovanje duhova povezalo se sa štovanjem predaka. Javne svečanosti održavale su se sred. veljače, kada im se prinosilo žrtve, kitilo grobove cvijećem i donosila jela. Na rim. nadgrobne spomenike redovito se stavljala u natpisu formula D(is) M(anibus). Otići k manima značilo je za Rimljane “počivati u miru”.