matematička indukcija, metoda dokazivanja da mat. tvrdnja vrijedi za bilo koji pozitivni broj n ako vrijedi za n = 1 (baza indukcije), ako vrijedi za n = k (pretpostavka indukcije), i ako se dokazuje da vrijedi za n = k + 1 (korak indukcije). Primjenjivala se još u starogrč. matematici iako se nije izrijekom spominjala. Prvi ju je u eur. matematici upotrijebio u XIV. st. Levi Ben Geršon, a u današnjem obliku formulirao Pascal (1665). U XIX. st. postaje važna metoda dokazivanja. Naziv uveo škot. matematičar De Morgan (1838).