materijalna istina, stvarna istina, istina koja se zasniva na stvarnome činjeničnom stanju i izražava se u podudarnosti predodžbe o utvrđenim činjenicama sa stvarnim stanjem. U pravu smatra se utvrđenom kada je sud došao do objektivno razumnog uvjerenja da su istine o nekim činjenicama, pri ocjeni izvedenih dokaza, doista točne. Suprotno od formalne istine, koja je na osnovi zakonske teorije dokaza ranije vrijedila kao načelo u kaznenom i u građ. postupovnom pravu.