Matetić-Ronjgov, Ivan, hrvatski skladatelj i glazbeni pedagog (Ronjgi, kraj Viškova, 10. IV. 1880 – Lovran, 27. VI. 1960). Najprije učitelj u Istri, potom učenik F. Dugana st. u Zagrebu, pa nastavnik glazbe na Sušaku, nekoliko godina boravio u Beogradu. Poslije II. svjetskoga rata u Zagrebu (nastavnik solfeggia i tajnik Muzičke akademije), posljednjih desetak godina živio u Rijeci. Riješio problematiku latentne harmonije narodnih napjeva iz Istre i Hrvatskoga primorja i u svojim skladbama pokazao kako ta glazba može postati temelj umjetničkoga glazbenog stvaralaštvu. Stvarao gotovo isključivo vokalnu glazbu – zborove (Ćaće moj, narekovane za ocem, Roženice, zborska kantata, Malo mantinjade v Rike na palade, Naš kanat je lip, Na mamin grobak) i popijevke (Galijotova pesen, balada za bas i klavir). Obrađivao narodne napjeve. Objavio nekoliko radova o istarskoj narodnoj glazbi i njezinoj ljestvici, priredio Istarsko-primorsku pjevanku.