 |
|
| Službeni naziv: | Islamska Republika Mauretanija, al-Đumhűriyya al-Islâmiyya al-Műritâniyya |
| Površina: | 1 030 700 km2 |
| Stanovništvo | (proc. 2002): 2 785 000 (2,7 st./km2); 59% gradsko |
| Glavni grad | Nouakchott (Nawakšűt), 709 900 st. (proc. 2005) |
| Upravna podjela | 12 regija (vilajet) i distrikt gl. grada |
| Službeni jezik | arapski |
| Valuta | ugija (ouguiya) = 5 huma (khoum) |
Mauretanija, država u zap. Africi, uz obalu Atlantskog oceana; graniči sa Zap. Saharom na SZ, Alžirom na SI, Malijem na I i J, Senegalom na J; izlazi na Atlantski ocean, ima 754 km morske obale.
Prirodna obilježja
Chinquetti
Nouakchott, centar grada
Kiffa
Sahara
M. je pretežno pustinjska zemlja, najveći dio zemlje nalazi se u Sahari. Na Z, uz nisku i slabo razvedenu obalu, pruža se više od 100 km široka priobalna nizina ugl. prekrivena pješčanim nanosima. Prema unutrašnjosti postupno se uzdiže do oko 200 m n. m., a zatim dosta naglo, strukturnom stepenicom prelazi u unutrašnje ravnjake i visočja. Oni se nalaze na oko 500 m n. m., u osnovi su građeni od prekambrijskih stijena prekrivenih mezozojskim pješčenjacima. Iz širokih, pustinjskih, blago valovitih ravnjaka mjestimično se kao otočna gorja uzdižu manje uzvisine od kojih je najviša Kadiet Ijill (915 m) na SZ zemlje. Između tih uzvisina ima više prostranih plitkih dolina. Dalje prema I i SI sve su prostranije pijeskom ispunjene prave pustinjske zavale. Na krajnjem J, uz pograničnu rijeku Sénégal, pruža se uska plodna dolina. U najvećem dijelu zemlje klima je suha, pustinjska i polupustinjska. Sred. temp. siječnja ugl. je o. 20 °C, a najtoplijeg mjeseca 29–30 °C. U rubnom juž. dijelu klima je savanska s jednim vlažnim razdobljem (lipanj–listopad) kad padne 250–600 mm kiše. Prema S količina padalina naglo se smanjuje na ugl. manje od 100 mm, mjestimično i samo 20-ak mm, a padnu u obliku kratkih, lokalnih, neredovitih pljuskova. Suhoći pridonose suhi sjeveroist. pasati povremeno pojačani ist. harmatanom. Uz obalu dojam suhoće ublažavaju česte magle uzrokovane hladnom Kanarskom strujom. Vegetacija je u juž. rubnoj zoni savanska, s rijetkim drvećem (akacija, baobab, palme) i grmljem. Prema S brzo postaje sve oskudnija i prelazi u polupustinju i pustinju koja zauzima o. 60% površine M. Nešto bilja ima samo u oazama i vadijima. U priobalju prevladavaju suha stepa i polupustinja. Riječna je mreža oskudna, u najvećem dijelu zemlje javljaju se samo povremeni tokovi bez vanj. otjecanja. Jedina je prava rijeka granični Sénégal koji iz M. prima nekoliko manjih pritoka.
Stanovništvo
M. se nalazi u kontaktnom području arapsko-berberskog i crnačkog, afr. stanovništva i kult. kruga, te se njezino stanovništvo odlikuje etničko-soc. slojevitošću. Većinu st. (o. 70%) čine Mauri. Polovicu od njih čine “bijeli Mauri”, stanovništvo berbersko-arap. podrijetla, unutar kojega se izdvaja od davnina vladajući sloj ratnika i svećenika. Njima su podčinjeni “crni Mauri” (o. 40% ukupnog st.), sudanskog podrijetla, ugl. potomci nekadašnjih robova (‘abid) i slobodnjaka (hartani). Ropstvo je ukinuto tek 1980, a u stvarnosti još ponegdje postoji. Treću skupinu st. (o. 30%) čine afr. crnci, pripadnici različitih skupina (Wolof, Tukulor, Fulani, Sakolé, Soninke) koji se odlučno opiru arabizaciji i koji su očuvali vlastite jezike. Služb. jezik je arapski, u uporabi je i francuski. Gustoća naseljenosti vrlo je niska i neravnomjerna. Na 80% teritorija u unutrašnjosti gustoća naseljenosti je o. 0,5 st./km2, vezana je uz oaze, sa znatnim udjelom nomada. Većina st. živi u juž. dijelu zemlje, u dolini r. Sénégal te u području gl. grada na obali. U gradovima živi o. 60% st., gl. grad Nouakchott (Nawâkšűt) sa 710 000 st. bitno odskače. Ostali veći gradovi: Nouadhibou (80 200 st.) na krajnjem S priobalja, Kîfah (Kiffa), 67 700 st., Rűsű (Rosso), 61 800 st., Kayhaydi (Kaédi) 51 400 st., Zuwârat (Zouirât) 44 300 st. i dr. Porast stanovništva vrlo je brz, prosj. 1980–2001. bio je 27 ‰/god., ponajviše zbog visoka prir. porasta. Stopa rodnosti još je iznad 40‰, a stopa smrtnosti o. 13‰. Stanovništvo je izrazito mlado: mlađi od 15 g. čine o. 46% st., stariji od 65 g. manje od 3%. Medijalna starost je 17 g., a očekivano trajanje života 52 g. Islam je drž. religija i pripada joj 99% st., uz manjinu kršćana. Obrazovna struktura je slaba – nepismena je pol. muškog i više od 2/3 ženskog st. Službeno je obvezno 9-godišnje osnovno obrazovanje, ali školu pohađa samo o. 2/3 djece, većinom u grad. područjima. U gl. gradu 1981. osnovano je sveučilište.
Gospodarstvo
M. je slabo razvijena zemlja koja je, nakon razmjerno brza gosp. rasta 1960-ih i 1970-ih, zapala u dužničku krizu iz koje se još nije u potpunosti izvukla. Uz stranu pomoć, oprost dijela duga i programe MMF-a, gospodarstvo se postupno oporavlja, ali BNP dosta oscilira, velik udio stanovništva vrlo je siromašan. Usprkos vrlo oskudnim uvjetima i manjku plodna tla, poljoprivreda (pretežno samoopskrbna) vrlo je važna jer zapošljava više od pol. aktivnog stanovništva. Najznačajnije je stočarstvo, polunomadsko ili nomadsko, a uzgajaju se ovce, koze, deve, nešto goveda i konja. Jako je pogođeno nizom suša 1970-ih. Ratarstvo je moguće samo na J, uzgajaju se proso i sirak, a uz natapanje u dolini r. Sénégal i riža, krumpir, kukuruz, povrće, datulje. U unutrašnjosti aktivnost je vezana uz oaze i akumulacije na vadijima. Ribarstvo na prostranom šelfu velik je potencijal, važno za osiguranje hrane i izvoz, raste brzo pa se javlja problem pretjeranog izlova. Od rudnih bogatstava najvažnija je željezna ruda na SZ, maksimum eksploatacije bio je 1970-ih. Od ostalih izvora ima rude bakra (slaba kvaliteta), gipsa, zlata, a na J i fosfata. Rast cijena nafte čini podmorska nalazišta isplativima za eksploataciju. U termoelektranama se dobiva glavnina el. struje. Ind. je vrlo slaba, zapošljava manje od 10% st. Najvažnija je prehrambena (ugl. prerada ribe), kožarska, nešto tekstilne, građev. materijala, počeo razvoj petrokemijske. Vanj. trgovina slabo je razvijena, država ima trgovinski deficit. Najvažniji izvozni proizvodi: željezna ruda te riba i riblji proizvodi, nešto zlata. Najviše se izvozi u Japan, Francusku, Italiju i Španjolsku. Uvoze se strojevi i oprema, nafta, prehr. proizvodi i različita industr. roba, najviše iz zemalja EU-a i Kine. Prom. sustav slabo je razvijen, glavnina cesta nalazi se u rubnim područjima – na gusto naseljenom J, u priobalju. Najvažnija je Transmauretanska cesta koja vodi od gl. trg. i ribarske luke Nouadhibou na krajnjem SZ do Néme na JI. Izgradnju i održavanje prometnica otežavaju pomične pješčane dine i povremene bujičaste poplave. Iz rudarski važnog područja na SZ (rudarski grad Zouirât) do luke vodi 700 km duga pruga normalna kolosijeka. Nouadhibou i Nouakchott imaju međunar. aerodrome, a zračni promet važan je i u nac. sustavu. Neujednačen vodostaj onemogućava redovitu plovidbu Sénégalom. U unutrašnjosti zemlje veliku važnost ima tradic. karavanski promet na devama i magarcima.
BNP (2002): 780 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 21%, industrija 29%, usluge 50%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 53%, industrija 8%, usluge 39%
Nezaposlenih (2003): 23%
Inflacija (1990–2001): 6,2%
Realan rast gospodarstva (1990–2001): 4,2%
Uvoz (2003): 500 mil. USD
Izvoz (2003): 420 mil. USD
BNP (2002): 780 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 21%, industrija 29%, usluge 50%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 53%, industrija 8%, usluge 39%
Nezaposlenih (2003): 23%
Inflacija (1990–2001): 6,2%
Realan rast gospodarstva (1990–2001): 4,2%
Uvoz (2003): 500 mil. USD
Izvoz (2003): 420 mil. USD
Povijest
M. je ime dobila po → Maurima, berberskim prastanovnicima današnjeg Magreba (kako su ih zvali Rimljani). U ant. doba Mauretania je bila područje u sjeverozap. Africi (današnji sjev. Maroko i zap. i sr. dio Alžira s od planine Atlasa). U pov. spisima bilježi se prvi put u djelu povjesnika Salustija (De bello Jugurthino), kada je M. vladao Bokho I., koji je nakon poraza u ratu Jugurte protiv Rimljana svoju državu proširio na teritorij Numidije. Za vladavine Cezara mauretanski kraljevi Bokho II. i Bogud ratovali su kao rim. saveznici protiv Numiđana. Njihov je teritorij Oktavijan August ustupio numidijskom kralju Jubi II. (←25). U doba vladanja cara Klaudija M. je bila preustrojena u dvije rim. pokrajine: Mauretania Caesariensis i Mauretania Tingitana. U doba Dioklecijana izvršen je nov upr. preustroj na M. Sitifensis i M. Tingitana. U V. st. zauzimaju je Vandali, u VI. st. Bizant, a potom u VIII. st. Arapi, pod čijom vlašću M. kao posebna jedinica nestaje, a njezino se ime u svojem arap. obliku (al-Muritaniyya) seli prema jugu i pridaje prostoru u današnjoj sjeverozap. Africi na obali Atlantskog oceana. Središnji i jugoist. dio tog područja u IX. i X. st. je pod suverenitetom Gane, od XI. do XIII. st. u sastavu berberskih carstava Almoravida i Almohada, a u XIII. i XIV. st. dijelovi M. nalaze se pod vlašću države Mali. Od XV. st. jača proces asimilacije (arabizacije) Berbera, većina kneževina priznaje vlast marokanskih vladara. Već od XV. st. prostor M. otkrivaju eur. kolonizatori (Portugalci, a potom Nizozemci i Englezi), ali trajniju vlast uspostavljaju tek Francuzi u XIX. st. Od 1920. M. je franc. kolonija, upravo podređena Franc. Zapadnoj Africi. Od 1946. franc. prekomorski teritorij. Istovremeno jača pokret za neovisnost M. God. 1956. M. stječe unutar. samoupravu, a 1957, nakon pobjede na parlamentarnim izborima, vlast preuzima Progresistička unija Mauretanije na čelu s Moktarom Ouldom Daddahom. God. 1958. proglašena je autonomna država Islam. Republika M. (i dalje u okviru Franc. Zajednice). God. 1960. stječe punu neovisnost, a predsj. republike postaje M. O. Daddah (biran i 1966, 1971. i 1976), ujedno i gl. tajnik Stranke narodâ Mauretanije, koja je od 1965. jedina legalna polit. stranka u državi. Kad je oslobodilačka fronta → Polisario proglasila 1976. neovisnu Saharsku Arapsku Demokratsku Republiku (SADR), izbijali su veliki oružani sukobi između pristaša samostalnosti Zapadne Sahare i vojske Mauretanije i Maroka. Napetosti i sukobe pojačalo je i alžirsko priznanje Zapadne Sahare. God. 1978. u voj. udaru smijenjen je M. O. Daddah, ustav je poništen, a Nac. skupština raspuštena. Vlast je preuzeo Voj. komitet nac. obnove na čelu s potpukovnikom Moustaphom Ouldom Mohamedom Salekom; 1979. ustrojen je kao vladajući organ Voj. komitet nac. spasa, a faktičnu vlast u zemlji preuzeo je predsj. vlade potpukovnik Ahmed Ould Bouceif. Nakon njegove smrti u zrakoplovnoj nesreći predsj. vlade postao je potpukovnik Mohammed Khuna Ould Haidalla, koji isprva pokazuje namjere za pripremu civilne vlade, ali je 1981. izveo voj. udar i uveo voj. vladu. God. 1984. Haidalla je svrgnut voj. udarom, na čelo države došao je pukovnik Maaouya Ould Sid’Ahmed Taya (predsj. vlade 1981–84). God. 1979. M. sklapa ugovor s frontom Polisario i formalno se odriče pretenzija na teritorij Zapadne Sahare. Istodobno se dodatno pooštravaju odnosi s Marokom (prekid diplomatskih odnosa do 1985). U unutar. politici velike nestabilnosti uzrokuju sukobi između crnačkog i arap. stanovništva, gosp. teškoće (suša, korupcija, nedjelotvornost reformnih zahvata i dr.), kao i problem ropstva (službeno ukinuto 1980, u praksi i dalje postoji). Rasni sukobi ponovno su eskalirali 1986. (pobune crnačkoga stanovništva); 1987. spriječen je pokušaj novog drž. udara. God. 1992. predsj. države postaje M. O. Sid’ Ahmed Taya (ponovno izabran 1997. i 2003). God. 2004. zemlja je gospodarski stradala u najezdi skakavaca.