Medici, Lorenzo Veličanstveni Medici, rad A. Bronzina
Medici, Giuliano Medici, rad S. Botticellija, Washington, National Gallery of Art
Medici, Cosimo I. Medici, rad A. Bronzina, Firenca, Uffizi
Medici, tal. građ. patricijska obitelj koja je vladala Firencom, a poslije i cijelom Toskanom u razdoblju od 1434. do 1737, izuzev u dvama kratkim razdobljima 1494–1512. i 1527–30. Obitelj je dala nekoliko papa: Lava (Leona) X., Klementa VII., Pija IV. i Lava (Leona) XI. Obitelj se dijelila na tri osnovne grane: Chiarissima II., Cosima Starijeg i Cosima Mlađeg. Iako se prvi put u srednjovj. izvorima pojedini njezini članovi javljaju od XIII. st., poznati podaci pokazuju da su M. bili toskanska seljačka obitelj koja je u XII. st. došla u Firencu. Tijekom XIII. st. obitelj se obogatila, ali još uvijek nije pripadala najužoj grad. eliti. U XIV. st. isticao se Salvestro de’Medici, pripadnik grane Chiarissima II., koji je bio na čelu ustanka pučana 1378. u Firenci, pa je iste godine izabran za gonfalonijera, osobe na čelu grad. vijeća. Nakon što je podržao ustanak obrtnika iz najnižih slojeva (ciompi), za kraće je vrijeme stekao još veći utjecaj. Nakon pada pučke vlade 1381. Salvestro je protjeran, a ta je grana izumrla s Vierijem. Salvestrov daleki rođak bio je Averardo de’ Medici. Njegov sin Giovanni (1360–1429) naslijedio je obiteljske poslove: izradu odjeće i tkanine te bankarstvo. Njegovi sinovi, Cosimo (1389–1464) i Lorenzo (1394–1440), utemeljitelji su dviju najslavnijih obiteljskih grana. Cosimo se posebice isticao u polit. poslovima, pa je bio na čelu firentinskog Vijeća za rat (tzv. Dieci). Nakon smrti proglašen je Ocem svoje domovine. Njegov sin Piero (1416–1469) pojačao je polit. utjecaj obitelji. Piero je imao dva sina, mlađi Giuliano (1453–1478) je ubijen, a starijem Lorenzu (1449–1492) poslije je pridodan nadimak Veličanstveni (Il Magnifico). On je bio jedna od najutjecajnijih osoba cjelokupne firentinske povijesti. Os. se isticao kao zaštitnik umjetnika (Pico della Mirandola, Michelangelo i dr.), a bio je i vješt državnik. Lorenzo je u borbi za vlast u Firenci uspio pobijediti patricijsku obitelj Pazzi i papu Siksta VI. te uspostaviti potpunu kontrolu vlasti u firentinskoj komuni. Imao je tri sina: Piera (1472–1503), Giovannija (1475–1521) i Giuliana (1479–1516). Vlast je 1492. preuzeo najstariji sin Piero, ali zbog sklapanja savezništva s Francuzima obitelj su 1494. iz Firence prognali Savonaroline pristaše i uspostavili demokr. i republikansku vlast u gradu (1494–1512). Giovanni, koji je u to vrijeme bio kardinal, iskoristio je svoj utjecaj na papu Julija II. i uspio ponovno politički ojačati obitelj, a kada je 1513. izabran za papu kao Lav (Leon) X., uspio je utjecati da najstariji Lorenzov sin Piero (1492–1519), uz pomoć španj. vojske, ponovno uspostavi vlast obitelji u Firenci i proširi vlast na vojvodstvo Urbino. Njegova kći Katarina (1519–1589) udala se za franc. kralja Henrika II., a trojica njezinih sinova bili su franc. kraljevi. Istodobno je okružen petoricom nećaka i rođaka kardinala, Lav (Leon) X. u razdoblju od 1513–21. vješto održavao svoj pontifikat. Tijekom 1520-ih grana Cosima Starijeg imala je sve manje muških nasljednika, pa je Klement VII., nećak Lorenza Veličanstvenog, za nasljednog vojvodu Firence postavio Alessandra (1511–1537), svojega izvanbračnog sina. God. 1532. Klement VII. ukinuo je stari grad. statut. Alessandrova je vladavina obilježena okrutnošću, pa je 1537. ubijen u atentatu. Novi vojvoda Firence postao je Cosimo I. Veliki (1519–1574) iz grane Lorenza Starijeg. God. 1555. Cosimo je proširio svoju vlast na Sienu, a 1569. izabran je i za velikog vojvodu Toskane. Bio je velik pokrovitelj umjetnosti i znanosti, a sam je napisao djelo Viaggio per alta Italia. Naslijedio ga je sin Francesco (1541–1587), također promicatelj znanosti i umjetnosti, za čije je vladavine u Firenci utemeljena manufaktura porculana. Njegova kći Marija (1573–1642) postala je udajom za Henrika IV. franc. kraljica. Francescov brat Ferdinand I. (1549–1609) bio je kardinal, ali se nakon preuzimanja Toskanskog vojvodstva odrekao crkv. karijere i uspješno vladao vojvodstvom. Naslijedio ga je njegov stariji sin Cosimo II. (1590–1621) za čije vladavine Toskana doživljava procvat, os. zbog izvoza žita u ostale dijelove Europe te zbog jačanja toskanske sredozemne flote. U vrijeme Cosimova najstarijeg sina i nasljednika Ferdinanda II. (1610–1670) i njegova sina Cosima III. (1642–1723) važnost Toskanskog vojvodstva, pa tako i obitelji Medici, sve je više opadala. Posljednji pripadnik ove grane obitelji, Gian Gastone (1671–1737), bio je ujedno i zadnji toskanski veliki vojvoda, a umro je bez nasljednika. God. 1738. veliko vojvodstvo Toskana predano je vojvodama Lorraine koji su bili u obiteljskim vezama s austr. Habsburgovcima. Posljednja pripadnica linije velikih vojvoda bila je Anna Maria Luisa (1667–1743), koja je oporučno ostavila ukupno umj. blago obitelji Medici toskanskom velikom vojvodstvu i Firenci.