Mehmed II. (Mehmed Fatih, Mehmed Osvajač), osmanski sultan (Edirne, 30. III. 1432 – Hünkârçayiri, kraj Carigrada, 3. V. 1481). Vladao 1444–46. i 1451–81. Četvrti sin sultana → Murata II. Na vlast došao očevom abdikacijom u dječjoj dobi, ali je otac i dalje zadržao bitan utjecaj, čak je i ponovno preuzeo vlast (1446). Po očevoj smrti preuzeo svu vlast. Uspješan osvajač: zauzeo Carigrad (1453), Srbiju (1459), južnu Moreju (1460), Trapezunt (Trabzon, 1461), Lezb(os) (1462), Bosnu (1463), Eubeju i Karamaniju (1470–73), Krim (1475), albansko priobalje, jonske otoke i Otrant (1478–80). Njegovi su vazali postali krimski kan (1475) i vlaški vojvoda (1476). Za njegova vladanja Carigrad (pod nazivom Istanbul) postaje prijestolnica Osmanskoga Carstva. Bosanskim franjevcima (fra Anđelu Zvizdoviću) podijelio je na polju Milodraževu 1463. ili 1464. → ahdnamu, kojom je franjevcima bilo dopušteno djelovanje na području pod osmanskom vlašću.