 |
|
| Službeni naziv: | Savezne Države Mikronezije, Federated States of Micronesia |
| Površina: | 700 km2 |
| Stanovništvo | (proc. 2002): 122 000 (174 st./km2); 30% gradsko |
| Glavni grad | Kolonia, 4500 st. (proc. 2005), sjedište vlade: Palikir 10 500 st. |
| Upravna podjela | 4 države |
| Službeni jezik | engleski |
| Valuta | američki dolar (USD) = 100 centa |
Mikronezija, otočna država u Oceaniji i istoimeno otočje u zap. Tihom oceanu si od Papue. Nema kopnenih granica, na moru graniči s državama Maršalovi Otoci, s Palauom, Papuom Novom Gvinejom, Nauruom; ima 6122 km morske obale.
Prirodna obilježja
otok Pohnpei
Savezne Države Mikronezije nalaze se u zap. dijelu Tihog oceana, i od Filipina, s od ekvatora. Od većih otoka najbliža im je Nova Gvineja (o. 1200 km prema JI). Sastoje se od 607 otoka i otočića u Karolinskom otočju. Oko 700 km2 kopna razmješteno je u morskom prostranstvu koje obuhvaća o. 3 mil. km2, a u smjeru I–Z pruža se u duljini od više od 3500 km. Otoci su okupljeni u 4 otočne skupine koje nose ime po najvećem otoku; od Z prema I to su Yap, Chuuk, Pohnpei i Kosrae. U svakoj se skupini nalaze veći i viši otoci vulkanskog podrijetla i mnogobrojni mali, niski koraljni atoli. Pohnpei je najveći otok u cijeloj zemlji (334 km2), zauzima gotovo pol. cjelokupnoga kopna, a na njemu je i najviši vrh zemlje (790 m). Otok je okružen koraljnim grebenom koji zatvara lagunu. Od ostalih otoka najveći je Kosrae, 109 km2, visok 628 m. Klima je tropska (sr. temp. o. 28 °C) s malenim godišnjim temperaturnim oscilacijama. Padalina ima u obilju, ugl. više od 2000 mm, na višim otocima i 2–3 puta više. Kraće, nešto sušnije razdoblje traje od prosinca do travnja. U zap. dijelu od rujna do studenog mogući su trop. cikloni (tajfuni). Na većim vulkanskim otocima, gdje ima plodna tla, raste bujna trop. kišna šuma, ponegdje travnjaci. U priobalju ima šuma mangrova; na koraljnim otocima vegetacija je oskudna, ugl. palme. Pod šumama je gotovo 1/4 površine.
Stanovništvo
plesači s otoka Pohnpeia
Stanovništvo otočja čine Mikronezijci, ali među otocima postoje znatne jezične (ukupno 10-ak jezika), kult. i fizionomijske razlike. Stanovništvo Yapa izgledom (ali ne i jezično) slično je Melanezijcima, a na atolima Kapingamarangi i Nukuoro (država Pohnpei) žive Polinezijci. Služb. jezik je engleski, ali velik dio st. govori tek osnove; osim svojeg jezika, stanovnici uobičajeno govore i jezikom susjedne etničke skupine. Tradic. način života jako je narušen (nešto manje na otočju Yap), uključujući promjenu načina stanovanja, odijevanja i prehrane, što se povezuje s porastom pretilosti i boleti krvožilnog sustava. Naseljeno je 65 otoka, opća gustoća naseljenosti dosta je velika. Populacijsko težište je na otoku i državi Chuuk – tamo živi pol. od ukupnog broja stanovnika, a gustoća je viša od 450 st./km2. U državi Pohnpei živi o. 1/3 od ukupnog st. (gustoća 98 st./km2), u državi Yap 10%, a Kosrae 7%. U gradovima živi manje od 1/3 st., u novije vrijeme jačaju migracije prema gradovima. Najveći je grad Weno na Chuuku (17 600 st.), slijede Kitti (Pohnpei, 7300), Tol (Chuuk, 4900), Nett (Pohnpei, 4700), Lelu (Kosrae, 4600). Stanovništvo raste brzo, o. 24‰ (prosj. 1990–98), prir. je porast ublažen povremeno snažnom emigracijom (Hawaii, Guam, SAD), a zbog pada rodnosti postupno se smanjuje. Stopa nataliteta iznosi o. 25‰, a smrtnosti o. 5‰. Stanovništvo je vrlo mlado, mlađih od 15 g. je o. 37%, a starijih od 65 g. samo 4%. Očekivano trajanje života je 69 g. Nepismeno je oko 10% st., obvezno školovanje traje 8 g. i besplatno je. Gotovo svi stanovnici su kršćani, podjednako ima katolika i protestanata uz manjinu drugih religija.
Gospodarstvo
Gospodarstvo M. slabo je razvijeno, zemlja je godinama ovisila o stranim donacijama, pretežno iz SAD-a, iz čega su se osiguravala sredstva za javne troškove i održavao razmjerno visok standard s BNP-om od o. 2000 USD/st. Smanjenjem donacija postupno se pronalaze drugi izvori – iznajmljivanje ekskluzivne ekon. zone stranim ribarskim flotama, turizam, nešto trgovine. Gl. poslodavac je država (javne službe), radnih mjesta u proizvodnim djelatnostima gotovo nema, u gradovima je dosta nezaposlenih. Gosp. djelatnost svodi se na samoopskrbnu poljoprivredu. Gl. proizvodi: kokos, banane, kasava, kruhovac i slatki krumpir, taro, jam, uzgaja se nešto peradi i svinja, lovi se riba. Poljoprivreda s približno 50% sudjeluje u zaposlenosti i ostvarenom dohotku. Prir. bogatstva su oskudna, ima nešto trop. drveća, ribe. Energetski zemlja potpuno ovisi o uvozu. Industr. proizvodnje gotovo nema, na Yapu je tvornica dugmadi, nešto tekstilne, lokalno se u kućnoj radinosti izrađuju suveniri. Turizam je u povojima, najviše zbog slabe infrastrukture i udaljenosti; zemlju godišnje posjeti 20-ak tis. stranih turista. Vanj. trgovina je skromna, uvoz višestruko nadmašuje uvoz. Uvoze se praktički svi industr. proizvodi, od prehrambenih do strojeva i goriva, najviše iz SAD-a, Australije i Japana. U skromnom izvozu najvažnija je riba (tunj u Japan) te nešto začina i banana. U unutrašnjoj komunikaciji važan je pomorski, a u vezama sa svijetom i zračni promet. Svaka od država ima po jedan veći aerodrom, najveće trg. luke su Colonia (Yap), Kolonia (Pohnpei), Lepukos (Chuuk). Cestovna mreža vrlo je skromna.
BNP (2002): 240 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 50%, ostalo industrija i usluge
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 55%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2000): 2,6%
Inflacija (1990–2001): 3%
Realan rast gospodarstva (2001–02): 0,8%
Uvoz (2003): 80 mil. USD
Izvoz (2003): 15 mil. USD
Povijest
Europljanima je otoke otkrio 1521. port. pomorac F. Magalhães; španj. uprava od sred. XVII. st. God. 1899. kupila ju je Njemačka; u I. svj. ratu zaposjele su je jap. postrojbe; 1919. stavljena pod jap. skrbništvo. U II. svj. ratu zauzimaju je postrojbe SAD-a. God. 1979. ustrojene su autonomne Savezne Države Mikronezije; neovisna od 1990, članica OUN-a od 1991.