mesija (kasnolat., od hebr. mašiah i aramejskog mešiha), u starozavjetnoj Bibliji i židovstvu, isprva naziv za svjetovnog i duhovnog vladara Izraelaca (kralj, veliki svećenik); pomazanjem ustoličen kralj koji je kao Božji odabranik dobio kultno-religiozno značenje. Nakon Salomona i raspada kraljevstva postaje pojam idealnog vladara, potomka Davidova, koji će ponovno uspostaviti izr. kraljevstvo. Iščekivan kao spasitelj koji će na kraju vremena uspostaviti kraljevstvo pravde i mira. U Novom zavjetu i kršćanstvu M. je Isus (zbog toga i naziv Krist), u kojem su se ispunila starozavjetna očekivanja.