metalurgija (grč.), dio znanosti o materijalima i preradi materijala koji se bavi fizikalnim i kem. ponašanjem metala i njihovih mješavina (slitina). Obrađuje preradu metala samo do razine poluproizvoda. Dijeli se na ekstraktivnu m. (dobivanje metala i slitina iz minerala, npr. rudarstvo i tehnologija metala) i fizikalnu m. (prerada metala i slitina fizikalnim izmjenama). Upotreba metala javlja se još u paleolitiku korištenjem bakra, najprije za nakit, poslije i za oruđe i oružje; prvi nalaz u Hrvatskoj, bakrena sjekira nađena u Rudama kraj Samobora, datira se oko ←3000. g. Bronca, slitina bakra i kositra koja daje veću čvrstoću, javlja se prije 5000 g. (brončano doba), kao i prve slitine s cinkom (mjed), koje u širu upotrebu dolaze tek potkraj stare ere. Prvo korištenje željeza javlja se u Maloj Aziji prije o 4000 g., a za usavršavanje tehnologije dobivanja željeza najzaslužniji su tamošnji prvi indoeur. stanovnici Hetiti; u Europi željezo rano rabe Kelti (npr. nalazišta kraj Siska); u sr. vijeku vješti rudari i prerađivači željeza su Sasi, koji rade širom Europe, a dolaze i u Hrvatsku; u XVII. st. obitelj Zrinski znatno bogatstvo crpi iz rudnika srebra, zlata, bakra i željeza na Banovini i u Gorskom kotaru. Sred. XV. st. u Zagrebu se lijeva zvono od 6400 kg. Prerada i upotreba čelika, do danas najvažnijeg metala, javlja se intenzivnije u Europi oko ←500, a prve visoke peći punih tisuću god. poslije (katalonska peć). Temelj suvremene metalurgije i industrije čelika postavljen je usavršenom Siemens-Martinovom peći (1864); prva visoka peć u Hrvatskoj podignuta je u Sisku 1808. Daljnjim usavršavanjem u električnim pećima dobiveni su čelik velike čvrstoće kao i razne posebne vrste čelika i slitina; danas se u svijetu proizvodi oko 900 mil. t čelika. Uz primjenu novih tehnologija, osobito razvitkom elektrotehnike, te uz nove potrebe nuklearnih postrojenja, avioindustrije i astronautike, sve je veća proizvodnja aluminija, a razvijaju se i proizvodnje urana, torija, niobija i drugih metala.