metoda (grč.), postupak za postizanje nekog cilja. U filozofiji se razlikuje metafizička m., koja istražuje istinu nad osjetilnim, i empirijska m. kojom se utvrđuju činjenice osjetilno danog svijeta. Descartes iznosi četiri pravila o metodi: izbjegavanje ishitrenog suda, raščlanjivanje, induktivna sinteza i preglednost. G. W. Leibniz razlaže dvije temeljne metode, analizu i sintezu, koje se ne zasnivaju na indukciji i dedukciji. Razlikuju se komparativna, deskriptivna i genetička m.; prema Kantu postoje naturalistička m., koja se temelji na predznanstv. iskustvu zdravog razuma, i scijentistička (sistematska), a ova se opet dijeli na dogmatsku, skeptičnu i kritičku upotrebu uma. Hegel razvija dijalektičku metodu u kojoj se kroz suprotstavljanje teze i antiteze dolazi do sinteze.