Obrenović, Milan, srpski knez i kralj (Marasesci, Rumunjska, 22. VIII. 1854 – Beč, 11. II. 1901). Poslije ubojstva rođaka → Mihaila Obrenovića (1868) kao četrnaestogodišnjak proglašen srpskim knezom. Do punoljetnosti (1872) Srbijom je vladalo namjesništvo. Od 1880. podržavao Naprednu stranku protiv Radikalne stranke. Isprva se oslanjao na Rusiju, a od 1878. na Austriju, uz čiju je potporu Srbija na Berlinskom kongresu 1878. stekla priznanje. Godine 1881. sklopio s Austro-Ugarskom konvenciju kojom se uime Srbije odrekao političkog djelovanja u BiH i obvezao da bez suglasnosti Austrije neće sklapati nikakve političke ugovore. Godine 1882. proglasio Srbiju kraljevinom, a sebe kraljem. Objavio rat Bugarskoj 1885. Poražen kraj Slivnice i Pirota, ali je posredovanjem Austro-Ugarske izbjegnut teritorijalni gubitak Srbije. Godine 1888. objavio ustav, abdicirao 1889. i otišao u Pariz. Nasljednikom imenovao sina Aleksandra. I dalje zadržao utjecaj na državne poslove, 1897. imenovan i vojnim zapovjednikom. Godine 1900. sukobio se sa sinom zbog njegove ženidbe s Dragom Mašin i trajno povukao u Beč.