Miljković, Branko, srpski pjesnik (Niš, 29. I. 1934 – Zagreb, 12. II. 1961). Studirao filozofiju. U svojoj poeziji sintetizira nadrealizam i pozitivne tekovine “filozofske poezije”. Obnovitelj soneta u srpskom poslijeratnom pjesništvu. Opsjednut temom smrti, život završio samoubojstvom. Djela: zbirke Uzalud je budim; Poreklo nade; Vatra i ništa; Krv koja svetli.