mit (grč.), višeznačni pojam kojim se prvobitno označava priča koja u određenoj kulturi ima funkciju objašnjavanja stvarnosti. Sustav mitova naziva se mitologijom – nizom priča koje predstavljaju koherentnu cjelinu vjerovanja u određenoj zajednici. M. se obično smatra predznanstv. fazom objašnjavanja svijeta, blisko magično-religijskom i bajkovito-fantastičkom prikazivanju. Ključna mjesta u svakoj mitologiji zauzimaju tumačenje postanka svijeta, odnosa ljudi i bogova, nastanak i funkcioniranje prir. sila. Teorija mita pojavljuje se u antici, koja suprotstavlja m. i filozofiju, iracionalno i racionalno razumijevanje stvarnosti. Proučavanje mitova danas je sastavni dio niza humanističkih disciplina (povijest, etnologija, psihoanaliza, psihologija, antropologija, filozofija, teologija…). U XX. st. posebno je važno psihoanalitičko tumačenje mita, koje ga povezuje sa snovima i arhetipskom strukturom ljudske ličnosti. U teoriji književnosti mitom se naziva jednostavni oblik priče, zaokupljen temama o podrijetlu svijeta, geneaologiji bogova i ljudi. Mitologijski motivi iz starih kultura (egipatska, grčka i dr.) i danas su česte teme umj. prikazivanja. Suvr. etnološka istraživanja pokazuju da svaka kultura proizvodi svoje mitove, pa se danas tako govori npr. o “mitu o sreći”, mitu o “američkom snu” i sl. → mitologija