Mjesec
Mjesec, Mjesečeve mijene, položaj Mjeseca u tijeku obilaska Zemlje: 1. mlađak, 2. prva četvrt, 3. puni mjesec (uštap), 4. zadnja četvrt
Mjesec, krater Tycho
Mjesec, Zemlji najbliže svemirsko tijelo, sr. udaljenosti 384 403 km. Najsjajnije nebesko tijelo čija je zvjezdana veličina –12,7 (vrijedi za puni M.). Promjer 3476 km, površina 37 966 000 km2. Zbog njegove veličine mnogi znanstvenici smatraju M. i Zemlju dvojnim planetarnim sustavom. Zajedno sa Zemljom kruži oko zajedničkog središta gravitacije. Kruženje oko Zemlje i vrtnja oko vlastite osi sinkronizirane su tako da Zemlji pokazuje uvijek istu stranu (libracija). Promjer M. je o. 1/4 promjera Zemlje, masa mu je 0,0123 (ili o. 1/81) Zemljine mase (masa je prvi put izračunana 1757), a volumen 0,0203 Zemljina volumena. Ubrzanje sile teže na površini M. je o. 0,16 (ili 1/6) Zemljine sile teže. Postanak M. još uvijek nije poznat. Neki znanstvenici smatraju da je možda nastao kad i Zemlja, od oblaka plina i prašine, ili od materijala preostalog nakon sudara Zemlje i drugog planeta. Drugi drže da je nastao neovisno o Zemlji, ali je uhvaćen njezinom gravitacijom. Dvije osnovne reljefne strukture na M. su tamnije, vulkanske ravne površine (mora), i svjetliji planinski masivi i krateri od kojih četiri nose nazive po hrv. znanstvenicima – R. J. Boškoviću, A. Mohorovičiću, N. Tesli i L. Brenneru (S. Gopčeviću). Brojne planine, a neki sustavi izdižu se i do 6000 metara. Nema vode ni atmosfere, površina mu je pusta i kamenita. Po kem. sastavu Mjesečeva tvar je od silicija, te oksida željeza, aluminija, kalcija, titana, magnezija. Temp. površine na ekvatoru iznosi -173 °C noću i 127 °C danju. M. nema vlastite svjetlosti, osvjetljava ga Sunce, a sa Zemlje se vidi samo onaj obasjani dio koji je okrenut prema Zemlji. Kad M. uđe u Zemljinu sjenu, nastaje pomrčina M., a kad dođe u spojnicu između Zemlje i Sunca, nastaje pomrčina Sunca. M. vidimo u različitim oblicima, od kojih se četiri osnovna zovu Mjesečeve mijene: mlađak, prva četvrt, uštap i zadnja četvrt. M. utječe na život na Zemlji jer određuje neke prir. cikluse u živih bića i u neživoj prirodi (morske mijene). Privlačne sile M. i Sunca uzrokuju na Zemlji plimu i oseku. Mjesečeve mijene čovjek je iskoristio za mjerenje vremena. Tjedan ima 7 dana jer je toliki razmak između dviju Mjesečevih mijena, a jedan → mjesec isprva je bio određen kao razdoblje od mlađaka do mlađaka, što traje 29 d 12 h 44 min 2,8 s. Istraživanja M. počela su u staroj Grčkoj, a novija počinju od 1959. sovj. letjelicama Luna te američkima Ranger (od 1962), Surveyor, Lunar Orbiter, Apollo. Prvi čovjek spustio se na M. u srpnju 1969.