molekularna genetika, područje genetike koje istražuje nasljedni materijal na razini molekule, ponajprije gena, odn. dezoksiribonukleinske kiseline (DNK). Počela se intenzivno razvijati nakon otkrića strukture DNK 1953. Gl. je cilj m. g. određivanje funkcije svih gena i ostalih dijelova genoma. Dostignuća m. g. primjenjuju se u mnogim područjima. Genetičko inženjerstvo (tehnika rekombinirane DNK) omogućuje eksperimentalnu promjenu gotovo svih gena. Njime se mogu mijenjati određeni geni u organizmima koji su korisni čovjeku, a radi postizanja novih sorata poljoprivr. kultura (GMO – genetički modificirani organizmi), ili se primjerice gen za inzulin ugrađuje u bakterije da se dobije inzulin u neograničenim količinama. Primjenom m. g. u med. dijagnostici moguće je utvrditi iz mape ljudskoga genoma koji je gen odgovoran za pojedine bolesti, pa se u liječenju bolesti uzrokovanih genskim mutacijama može provesti genska terapija koja se temelji na ugradnji funkcionalnoga gena u stanice s mutiranim genom. Na osnovi analize DNK i vrlo malih količina genetičkog materijala mogu se identificirati pojedine osobe, što je važno u sudskoj medicini. U istraživanju evolucije postupcima m. g. stječe se uvid u molekularne procese koji su doveli do raznolikosti živih bića na Zemlji.