monaštvo, u kršćanstvu i drugim religijama, oblik redovništva koji slijedi odvojenost od svijeta, strožu askezu, duhovnost i kontemplaciju. U zap. kršćanstvu m. obuhvaća samo monaške redove (benediktince, kamaldoljane, valambrožane, silvestrine, olivetane, cistercite, trapiste i kartuzijance, ženske ogranke kontemplativnih redova i bosonoge karmelićanke). U ist. kršćanstvu zadržao se jedino monaški tip redovničkog života, s vlastitostima u pojedinim crkvama (pustinjsko m., kapadocijsko m., atosko m.). U kršćanstvu je nastalo u IV. st. u egip. pustinji i poprimilo dva oblika: pustinjački (eremitizam) i život u zajednici (cenobitizam). Slične skupine postojale su u ranijim žid. zajednicama terapeuta, nazirejaca i esena. U brahmanizmu se monasi (bhiksu) odriču posjeda i posvećuju meditaciji i asketskim vježbama. Od njih se razvija m. u jainizmu i budizmu.