monoteletizam (grč.), u ranom kršćanstvu, učenja prema kojem Krist ima dvije naravi (božansku i čovječju), ali samo jednu volju i djelovanje (grč. mía thélesis, mía enérgeia). Formulirao ga je carigradski patrijarh Sergije (610–638) kao kompromis između monofizita i diofizita. Učenje se nije održalo, a osudio ga je VI. ekumenski koncil u Carigradu (680–681) i prihvatio učenje da u Kristu postoje dvije naravi i dvije volje (dioteletizam). Monoteleti, sljedbenici monoteletizma.