motiv (kasnolat.) 1. U književnosti, osnovna zamisao, ili pojedinačna zamisao koja može pokrenuti fantaziju, ideja koja karakterizira neko djelo. U formalističkoj teoriji književnosti motivom se naziva najmanja tematska jedinica. 2. lik Tema, siže slikarskoga, kiparskoga, graf. ili fotografskoga djela. 3. glazb Najmanja skupina tonova povezanih u smislenu cjelinu. Kao samostalna cjelina ili dio neke glazb. fraze može imati čak i samo jedan ton (sličnost s riječima u govoru), no najčešće obuhvaća nekoliko tonova s karakterističnim ritmom. M. je najmanja oblikovna cjelina u građi skladbe, temelj je glazb. oblikovanja primjenjivanjem posebnih postupaka (rad s motivom). 4. psihol Pobuda ili poticaj u duševnom životu čovjeka koji ga usmjerava prema nekom činu ili cilju. Pojam je višeznačan jednako u praktičnom životu kao i u psihologiji, jer se često zamjenjuje s drugim izrazima, kao potreba, želja, volja, poriv, razlog, težnja, namjera i sl. U tradic. psihologiji m. je smatran uzrokom voljnog čina, što je dalo povoda moralnoj filozofiji da ga kategorizira i vrednuje u diskursu o slobodnoj volji. U eksperimentalnoj psihologiji m. je ponajprije svjesni (predodžbeno-misaoni) indikator voljnog čina, tj. procesa koji je zapravo cjelovit odgovor pojedine ličnosti na određenu životnu situaciju. M. može biti prirodni (primarni), npr. potreba za disanjem, spavanjem, glad, žeđ itd., i stečeni (sekundarni), potreba za dobrim društvom, literaturom, glazbom i sl. 5. film Ikonografska, tipizirana jedinična zbivanja ili dinamični sastojci prizora što se prepoznatljivo javljaju u različitim filmovima (npr. scena tučnjave u saloonu ili suhi grm kojega valja vjetar po ulici u vesternu; prizor ljubljenja u ljubavnim dijelovima filma; prizori svađalačkog objašnjavanja karaktera u melodrami i dr.).