mozak, mozak čovjeka 1. žuljevito tijelo (corpus callosum); 2. lubanja; 3. moždane ovojnice (meninges); 4. mozak (cerebrum); 5. prva (i druga) komora; 6. treća komora; 7. talamus; 8. hipotalamus; 9. srednji mozak; 10. hipofiza; 11. most; 12. četvrta komora; 13. mali mozak; 14. produžena moždina; 15. kralježak; 16. leđna moždina
mozak, mozak čovjeka
1. zatiljni režanj; 2. tjemeni režanj; 3. čeoni režanj; 4. sljepoočni režanj; 5. mali mozak
mozak (lat. encephalon), sred. organ živčanog sustava u čovjeka i kralježnjaka. Morfološki je podijeljen na veliki m., mali m. i moždano deblo. Veliki m. (cerebrum) čine dvije polutke (hemisfere) čiju površinu oblikuje kora nabrana u vijuge. Svaka je polutka podijeljena brazdama na čeoni (frontalni), sljepoočni (temporalni), tjemeni (parijetalni) i zatiljni (okcipitalni) režanj, te otok (insulu). Mali m. (cerebellum) sastoji se od dviju polutki i vermisa, a moždano deblo (truncus encephalicus) tvore srednji m., most (pons) i produžena moždina (medulla oblongata). Funkcionalno su svi dijelovi m. međusobno povezani u cjelinu. Budući da je moždano tkivo nježno i osjetljivo na mehan. sile, zaštićeno je tvrdim koštanim oklopom – lubanjom, na čijoj se bazi nalaze brojni otvori kroz koje prolaze moždani živci.