 |
|
| Službeni naziv: | Republika Mozambik, República de Moçambique |
| Površina: | 799 380 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2002): 18 438 000 (23 stanovnika/km2); 33% gradsko |
| Glavni grad | Maputo, 1 191 600 stanovnika (procjena 2005) |
| Upravna podjela | 10 provincija i gl. grad |
| Službeni jezik | portugalski |
| Valuta | metical (MZM) = 100 sentava (centavos) |
Mozambik, država u jugoist. Africi, uz Mozambički prolaz; graniči s Tanzanijom na S, Malavijem i Zambijom na SZ, Zimbabveom na Z, Južnoafr. Republikom i Svazijem na JZ i J; izlazi na Indij. ocean, ima 2470 km morske obale.
Prirodna obilježja
rijeka Limpopo
Beira
Maputo
M. se pruža uz Indij. ocean u smjeru S–J više od 1700 km. Obala je niska i pjeskovita, na mnogim mjestima močvarna, u juž. dijelu slabo, u sjev. nešto bolje razvedena. Priobalna nizina na J široka je nekoliko stotina km i pruža se gotovo cijelom širinom zemlje. S od ušća Zambezija postupno se sužava na stotinjak km. Priobalna nizina ugl. je prekrivena tercijarnim i kvartarnim nanosima, a zauzima više od 40% teritorija M. Prema unutrašnjosti postupno prelazi u visoke ravnjake na visini 500–1000 m građenih od starih kristalinskih stijena. Sasvim na J u M. dopiru krajnji izdanci gorja Drakensberg (Lebombo) iz JAR-a. Nešto sjevernije, nad ravnjakom Chimoio, uzdiže se izraženim rubom gorje Binga, strukturno rub Kalaharijske zavale. Tu je i najviši vrh zemlje, Monte Binga, 2436 m. I ostala planinska područja većinom su u rubnim dijelovima zemlje na Z i SZ gdje se planine uzdižu nad ravnjacima. U pograničnom području sa Zambijom uzdiže se visočje Planalto de Marávia. Z od Istočnoafr. tektonskog jarka, uz granicu s Malavijem, je Planalto de Angónia s visinama do 2000 m. I od tektonskog jarka iznad jezera Malavi strmo se izdiže gromadno gorje Lichinga s najvišim vrhom Chiperone (2054 m). Iznad prostranoga Mozambičkog ravnjaka (Planalto de Moçambicano), koji zauzima veći dio unutrašnjosti, na S Mozambika uzdiže se 2419 m visok Monte Namúli. M. se najvećim dijelom nalazi u trop. pojasu, dosta daleko od ekvatora, a juž. obratnica prolazi juž. dijelom zemlje. Sjev. dio zemlje izložen je monsunskoj cirkulaciji, izdvaja se kišno razdoblje od listopada do ožujka i sušno u hladnijoj pol. godine. Najviše padalina ima u priobalju, u široj zoni oko ušća Zambezija gdje padaline, osim monsuna, donose i jugoist. pasati, te u planinskoj unutrašnjosti, većinom 1400–2000 mm. Najmanje padalina ima u dolini Zambezija na Z (600–800 mm) i u juž. dijelu unutrašnjosti, i manje od 600 mm, pa ta područja znaju biti ugrožena sušama. Budući da se proteže kroz više od 16° g.š., znatne su temperaturne razlike S i J, iako u priobalju malo ublažene toplom Mozambičkom strujom. Sr. srpanjska temp. na J iznosi o. 18 °C, a na S o. 22 °C. U siječnju je sr. temp. na J o. 25 °C, a na S o. 28 °C. Najtoplija su područja u dolini Zambezija, gdje su temp. 2–3 °C više nego u sjev. priobalju, a najniže u zap. planinskim područjima, gdje se zimi javlja mraz. Najraširenija vegetacija su savane s otvorenim ili galerijskim šumama u vlažnijim, te s grmljem i nižim travama u sušnijim područjima. Nešto više šuma ima u višim planinskim područjima uz granicu sa Zimbabveom te ponegdje na SI, a u priobalju se javljaju i šume mangrova. Nekadašnja trop. šuma oko ušća Zambezija ugl. je posječena. Šume pokrivaju o. 20% površine. Riječna mreža je bogata, rijeke pripadaju slijevu Indij. oceana. Najveća je Zambezi (u M. 820 km) koja dotječe iz Zimbabvea, u M. prima pritok Shire (odvirak jezera Malavi) i u velikoj močvarnoj delti ulijeva se u Mozambički kanal. U uzvodnom dijelu izgrađena je brana Cabora Bassa iza koje je 240 km dugo umjetno jezero. U juž. dijelu najveća je r. Limpopo s pritocima Olifants i Changane. Na S, kao pogranična prema Tanzaniji, teče Rovuma. Ostale veće rijeke: Messalo, Lúrio, Búzi, Save i dr. Mozambiku pripada dio jezera Malavi te dijelovi jezera Chilwa i Chiuta ji od njega.
Stanovništvo
ples Massabenta
Afr. crnci, narodi iz skupine Bantu, čine gotovo cjelokupno stanovništvo zemlje. Najbrojniji su Makua (više od 1/3 ukupnog broja st.). Ostali veći narodi: Tsonga, Malawi (Nyanja), Seona, Lomwe, Tswa, Jao i još desetak manjih skupina srodnih s narodima u susjednim zemljama. U priobalju na SI ima mješanaca koji govore svahili, drugi narodi govore svoje jezike, a portugalskim, koji je službeni, govori malen broj st. Od manjina ima nešto Portugalaca i Indijaca, ostataka nekad veće populacije koja se nakon osamostaljenja M. iselila. M. je razmjerno rijetko naseljena zemlja. Poč. 1990-ih završio je 15-godišnji građ. rat koji se jako odrazio na raspored naseljenosti – mnogo se izbjeglica nije vratilo na ranija područja, velika ruralna područja ostala su minirana, pojačale su se migracije prema gradovima. Ipak, raspored naseljenosti još je dosta određen mogućnostima za poljoprivredu. Najgušće su naseljene doline rijeka Lúrio i Ligonha na SI te priobalje između njih, kao i šire područje oko ušća Limpopa na J. Najslabije su naseljeni S i SZ te suha unutrašnjost na JZ. U gradovima živi trećina stanovništva, ali udio raste. Najveći je gl. grad Maputo s 1 191 600 st. (šire područje više od 1,8 mil.). Ostali veći gradovi: Matola (543 900), Beira (530 600), Nampula (388 500), Chimoio (256 900), Nacala (224 800) te još 7–8 gradova većih od 100 000 st. Nakon rata porast stanovništva je brz, o. 19‰ godišnje (prosj. 1980–2001), najviše zbog visoka prir. priraštaja. Stopa rodnosti vrlo je visoka, o. 40‰, ali je visoka i smrtnost, o. 21‰, ponajviše zbog slabe prehrane, zaraznih i trop. bolesti i loše med. zaštite. Stanovništvo je vrlo mlado – djeca do 15 g. čine više od 40% populacije, starijih od 65 g. je o. 3%. Medijalna starost iznosi 18 g., a očekivano trajanje života 41 g. U religijskom smislu, najraširenija su tradic. animistička i druga vjerovanja koja slijede i mnogi pripadnici kršćanstva (22% katolika, 7% protestanata) i islama (20%). Obrazovna struktura je loša, nepismeno je 40% muškog i više od 2/3 ženskog stanovništva, što je također posljedica rata – u doba stjecanja neovisnosti udio nepismenih bio je 10-ak %. Gl. su problemi nedostatak škola i nastavnika za rastuće potrebe te neredovito pohađanje nastave. Obvezno školovanje traje 7 g.
Gospodarstvo
Nakon završetka građ. rata M. je bio među najsiromašnijim državama svijeta, gospodarstvo je bilo razoreno, infrastruktura zapuštena, međunar. veze ugl. prekinute. Oporavak su otežavali mnogobrojni soc. problemi, visok inozemni dug (dio je poslije oprošten u sklopu programa pomoći visokozaduženim zemljama) i inflacija, nedostatak stručnjaka i investicijskoga kapitala. Ipak, reforme prema liberalizaciji gospodarstva i privatizaciji rezultirale su gosp. rastom koji je bio brži od porasta st. pa je BNP premašio 200 USD/st. Iako uspješno, gospodarstvo se sporo oporavlja i 2/3 stanovništva još je ispod granice siromaštva, a zemlja uvelike ovisi o stranoj pomoći. Poljoprivreda je vrlo važna jer zapošljava 4/5 radne snage, u BDP-u sudjeluje s 1/4. Nakon kolektivizacije, od 1990-ih ponovno jača priv. sektor; velikim dijelom poljoprivreda je samoopskrbna. Uzgajaju se kukuruz, manioka, riža, sirak, banane. Od komerc. kultura najvažniji su pamuk, šećerna trska, indij. oraščić i čaj te kokos (M. je nekad bio velik izvoznik kopre). Zbog ce-ce muhe govedarstvo je razvijeno samo na J, drugdje se uzgaja perad, ponegdje svinje. Ribarstvo je važno za osiguranje hrane i izvoz (račići, školjke). Drvo se većim dijelom koristi za ogrjev, a ne kao sirovina; razvoj šumarstva otežavaju minirana područja. Rudna bogatstva slabo se koriste i još se istražuju. Među najvažnijima su ugljen, željezna ruda, boksit, nešto dragoga kamenja, zlata i zemnoga plina. Otkrivena su i nalazišta tantalita, minerala koji se koristi za oplemenjivanje čelika i u elektron. ind. Gotovo sva potrebna el. energija proizvodi se u hidroelektrani na Zambeziju, nešto se i izvozi. Iako zapošljava samo 10-ak % radne snage, ind. je znatno raznolikija nego u zemljama slične razvijenosti. Najraširenija je prerada poljoprivr. proizvoda (šećerane, prerada indij. oraščića, ribe i rakova, duhana, mlinovi, pivarstvo) i ruda (željezo, aluminij), zatim tekst., ind. građev. materijala, proizvodnja robe široke potrošnje, petrokem. ind. Vrijednost vanj. trgovine dosta oscilira, uvoz je veći od izvoza. Izvoze se aluminij, el. struja, rakovi i školjke, pamuk, šećer, kopra, najviše u JAR, Zimbabve, Belgiju, Španjolsku. Uvoze se strojevi i oprema, vozila, sirova nafta, prehr. i drugi proizvodi široke potrošnje, najviše iz JAR-a, Portugala, SAD-a. M. ima važan prom. položaj jer preko njega više afr. zemalja ostvaruje pristup moru. Rijeke zbog brzaca ugl. nisu plovne. Cestovna mreža dosta je slaba, asfaltirane su samo tranzitne ceste prema zemljama u unutrašnjosti Afrike. Želj. sustav sastoji se od nekoliko unutar zemlje međusobno nepovezanih mreža koje iz luka na obali vode u unutrašnjost zemlje ili prema drugim zemljama: iz Maputa u Svazi, JAR i Zimbabve, iz Beire u Zimbabve, Malavi i u unutrašnjost M. te iz Nacale prema unutrašnjosti M. i u Malavi. Važna je još i luka Quelimane. Međunar. aerodrome imaju Maputo, Beira i Nampula.
BNP (2002): 3,69 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 24%, industrija 34%, usluge 42%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 80%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2003): – %
Inflacija (1990–2001): 29,6%
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 6,9%
Uvoz (2003): 685 mil. USD
Izvoz (2003): 1,37 mlrd. USD
BNP (2002): 3,69 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 24%, industrija 34%, usluge 42%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 80%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2003): – %
Inflacija (1990–2001): 29,6%
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 6,9%
Uvoz (2003): 685 mil. USD
Izvoz (2003): 1,37 mlrd. USD
Povijest
Najstarije poznato stanovništvo M. bili su Bantu-narodi koji su se na to područje doselili o. III. st. U razdoblju od V. do XV. st. oni su osnovali više svojih država, od kojih je najznačajnija bila država Monomotapa koja je prema arap. izvorima nastala u X. st. u unutrašnjosti zemlje. Od VIII. st. u M. se pojavljuju arap. trgovci koji osnivaju neovisne gradove države koji su se do XIV. st. povezali s obalnim područjem u jedinstvene polit. i trg. jedinice. Najvažniji gradovi države u razdoblju od X. do XV. st. bili su Beira, Sofala i Quelimane. Oko 1480. na obalama Indij. oceana i bazena Zambezija utemeljeno je kraljevstvo Maravi. God. 1498. do obala M. doplovio je Portugalac Vasco da Gama, 1507. Portugalci su zaposjeli cijelo obalno područje i 1531. osnovali prva dva uporišta iz kojih su postupno širili svoju vlast uz obalu Mozambika. Nakon što je kraljevstvo Maravi 1629. potpalo pod port. vrhovništvo, port. vlast počela se širiti u unutrašnjost zemlje. God. 1752. postavljen je prvi port. guverner. Granice M. određene su sporazumom Portugala s Vel. Britanijom i Njemačkom (1891–94). Tijekom XVII. i poč. XVIII. st. razvila se trgovina robovima za Ameriku koju su kontrolirali u prvom redu Arapi i narodi Swahili. God. 1919. M. je Versailleskim mirovnim ugovorom bio teritorijalno proširen na bivše njem. posjede. Tzv. Kolonijalnim aktom 1930. ukinuta je ograničena autonomija M., a u skladu s tim port. su vlasti između 1929. i 1940. preuzele posjede priv. trg. kompanija u toj zemlji. God. 1951. M. je proglašen port. prekomorskom pokrajinom. Poč. 1960-ih nastao je pokret za neovisnost na čelu s Frontom za oslobođenje Mozambika (FRELIMO) i Eduardom Chivambom Mondlaneom od 1962. do 1969. Dana 25. IX. 1964. došlo je do velike bitke između port. i mozambijske vojske koju su vojno potpomagali SSSR i NR Kina. Taj se dan slavi kao početak borbe za neovisnost. Održavanje M. u pokornosti bilo je preskupo za siromašnu port. državu pa su, nakon rušenja desničarskog režima u Portugalu (1974), započeli pregovori o neovisnosti M. Dana 25. VI. 1975. proglašena je neovisnost, a predsj. je postao Samora Moisés Machel koji je, uz pomoć FRELIMO-a, uspostavio komunistički režim. Godine 1975. M. je postao član UN-a. Zbog potpore oslobodilačkim pokretima M. su povremeno napadale snage rasističkog režima Rodezije i Južnoafr. Republike. Te su dvije države pomogle utemeljenju Nac. pokreta otpora Mozambika (RENAMO) koji se od 1975. borio protiv Machelove vladavine. RENAMO je 1980. izgubio potporu Rodezije, a 1984. i Južnoafr. Republike, čime je znatno oslabio. Nakon Machelove pogibije u zrakoplovnoj nesreći 1986. predsjednik FRELIMO-a i Mozambika postao je Joaquim Alberto Chissano. On je 1989. ukinuo jednopartijski sustav i započeo proces demokratizacije za što je dobio financijsku potporu MMF-a. God. 1990. proglašen je novi višestranački sustav. Iako je RENAMO tijekom 1980-ih nastavio gerilsku borbu, 4. X. 1992. potpisao je mirovni sporazum s FRELIMO-m i organizirao se u polit. stranku. Na prvim višestranačkim izborima za parlament 1994. pobijedio je FRELIMO, a J. A. Chissano izabran je za predsjednika. God. 1995. M. je postao član Commonwealtha. Na izborima 1999. i 2004. pobjeđivao je FRELIMO, što je izazivalo napetosti i privremeni bojkot sudjelovanja RENAMO-a u političkom životu. Od 2005. predsjednik je Armando Emílio Guebuza (ponovno izabran 2009).