otoci, dijelovi kopna sa svih strana okruženi vodom, a po površini manji od najmanjega kontinenta (Australija, 7,6 milijuna km2). Površina svih otoka na Zemlji iznosi 9,9 milijuna km2 (6,6% ukupne kopnene površine). Mogu se nalaziti u oceanu, moru, jezeru ili rijeci. Općenito se dijele na kontinentalne i samostalne. Kontinentalni otoci dijelovi su geološke strukture susjednoga kopna s kojim su nekoć činili cjelinu, a nastali su potapanjem dijelova kopna zbog tektonskih pokreta i glacioeustatičkoga podizanja razine svjetskoga mora. Genetski, kontinentalni otoci mogu biti tektonski rasjedni, tektonski nabrani, akumulativni (glacijalni, riječni, eolski i priobalni) i abrazivni. Samostalni (također oceanski, pučinski) otoci izdižu se s oceanskoga dna i izolirani su. Genetski mogu biti vulkanski (vulkanski vrhovi koji tvore otočje Hawaii izdižu se do 9700 m s oceanskoga dna) i koraljni. Otoci često imaju veliku regionalnu i stratešku važnost. Povijesne jezgre mnogih gradova (Venecija, Stockholm, Sankt Peterburg, Hong Kong, New York) nalaze se na otocima. Na otocima su se razvile i velike pomorske države (Kreta, Velika Britanija, Japan). Deset najvećih otoka: Grenland, Nova Gvineja, Borneo, Madagaskar, Baffinov otok, Sumatra, Honshu, Velika Britanija, Victoria i Ellesmere. U hrvatskom dijelu Jadranskoga mora nalazi se oko 1246 otoka, otočića, hridi i grebena. Kontinentalnoga su tipa, nastali postpleistocenskim izdizanjem morske razine (96 m). Deset najvećih hrvatskih otoka: Cres (405,78 km2), Krk (405,78 km2), Brač (394,57 km2), Hvar (299,66 km2), Pag (284,56 km2), Korčula (276,03 km2), Dugi otok (114,44 km2), Mljet (100,41 km2), Rab (90,84 km2) i Vis (90,26 km2). Najviši hrvatski otok je Brač (Vidova gora, 780 m), slijede Cres i Hvar. Stalno je naseljeno oko pedeset otoka, a povremeno (ljetni mjeseci) stotinjak. Najviše stanovnika 2011. imali su Krk (19 383), Korčula (15 522), Brač (13 956) i Hvar (11 077), a najgušće je naseljen Krapanj (61,2 st./km2, 2011).