mučenik ili martir (lat. martyr, prema grč. martis svjedok), u kršćanstvu, osoba koja daje život kao svjedočanstvo svoje vjere; svjedok vjere. Temelji se na bibl. primjerima Starog i Novog zavjeta, ali štovanje mučenika nastaje u prvoj Crkvi, za vrijeme progona kršćana u Rim. Carstvu (od Nerona do Dioklecijana), kada mučeništvo (martirij) postaje gl. oblik svjedočenja vjere i mučenici gl. kršć. uzori. Najprije se u katakombama molilo na grobu mučenika, spominjalo ga u liturgiji, a od IV. st. nad grobovima su se podizale crkve. U teol. tradiciji mučeništvom kršćanin briše sve grijehe, a kod katekumena nadomještava krštenje vodom (baptismus sanguinis krštenje krvlju). Iz raznih opisa smrti mučenika (acta martyrum, passiones i dr.) sastavljao se služb. martirologij. U islamu je m. (šehid) onaj koji daje život za širenje vjere; mučenike pozna i židovstvo (akeda, seliha).