multimedija 1. Umj. djelovanje nastalo povezivanjem akustičnih (govor, glazba, šum) i vizualnih (pokret, ples, svjetlo, slika, projekcija, film) sredstava izražavanja. Usmjereno je potpuno čulnom, osjetilnom doživljavanju. Stvaralački oblici (audiovizualnost, happening, environment…) u glazb. su pogledu utemeljeni na konkretnoj glazbi, aleatorici, živoj elektron. glazbi, minimalizmu. Na m. je 1960-ih odlučno utjecao pokret fluxus, kojega je idejni začetnik George Maciunas, a u New Yorku ga je razvila skupina skladatelja, pjesnika, lik. umjetnika. Istaknutim predstavnicima m. u glazbi mogu se označiti Dieter Schönbach, John Cage, Nam June Paik. 2. Integracija dvaju ili više audiovizualnih izričaja (npr. zvuk i slika, tekst i animirana grafika) u analognom ili digitalnom obliku, na različitim nosačima (mehan., fotokem., optičkim te magn. vrpcama i diskovima); interaktivna multimedija, korisnik kontrolira slijed i/ili način njezina prezentiranja. 3. Programska oprema koja na različite izlazne uređaje (npr. zvučnici, zaslon) može istodobno poslati različite vrste podataka (tekst, grafiku, računalnu animaciju, televiziju i zvuk).