municipij (lat.), u ant. Rimu, posebna vrsta gradova koji su imali povlašten položaj. Isprva gradovi s vlastitom autonomijom, ali bez prava glasa tamošnjih stanovnika; građ. prava stječu na osnovi Lex Iulia iz ←90. Od 212. sve slobodne grad. općine rim. države postaju municipiji (osim Rima, koji je urbis et caput orbis); u kasnijim desetljećima položaj municipalnih gradova slabi zbog naglašene centralističke politike Carstva. U drž. ustroju srednjovj. Hrvatske i Ugarske municipijima su nazivani slobodni kralj. gradovi i kralj. županije sa širom samoupravom. U XIX. st. zaseban drž.-prav. položaj Hrvatske prema Ugarskoj obuhvaćen je pojmom “municipalnih prava”. U suvr. doba pojam m. rabi se katkad kao oznaka za gradsku upravu.