napad 1. Način taktičkoga bojnog djelovanja prema jedinstvenoj zamisli u svrhu razbijanja protivnika s čela, boka ili zaleđa, po svim elementima bojnog poretka protivnika. Kombinira vatru, pokret i udar. Osnovni je cilj razbijanje, uništenje ili zarobljavanje protivnika. Služi za održanje ili postizanje inicijative i nadmoćnosti. Postoje razne vrste napada. U domeni operatike radi se o operaciji, a strateški o ofenzivI. 2. Faza u šport. igrama ili borilačkim športovima u kojoj ekipa ili pojedinac nastoje dopuštenim sredstvima ugroziti protivnika, odn. postići pogodak, poentirati, zadati udarac i sl.