sfera (grč.), geometrijsko mjesto točaka prostora (ploha) jednako udaljenih od središta S, koje se zove središte sfere ili kugle, a udaljenost od središta zove se polumjer (r). Savršeno tijelo u grč. geometriji. Nastaje rotacijom kružnice oko njezina promjera. Volumen je sfere 4πr3/3, a oplošje 4πr2. Formulu za oplošje prvi je izveo Arhimed, a čini se da su Egipćani do tog rezultata došli iskustvom. Jednadžba sfere sa središtem u S (a, b, c) je (x – a)2 + (y – b)2 + (z – c)2 = r2 ili ako je središte u ishodištu Kartezijeva koordinatnog sustava x2 + y2 + z2 = r2. Ova je jednadžba poznata od XVIII. st. Postoje i sferne polarne koordinate u kojima je položaj određen s dva kuta i jednom dužinom. U astronomiji, vidljivo nebo (nebeska s.).