napredak ili progres (lat.), kretanje od nižega k višem stanju, od lošijega na bolje; porast, postupno ostvarenje određenog cilja, sazrijevanje; poboljšanje uvjeta života društva na materijalnom i kult. području. Shvaćanje napretka kao slijeda povijesnog zbivanja u kojem se ostvaruju sve viši oblici pravičnosti, slobode, sve potpuniji uvjeti ostvarivanja ljudskog života, oslobađanje od prisile rada putem znanosti i tehnike, kao i razvitak sve demokratičnijih formi organizacije ljudskog društva, u osnovi je novovjekovno; posebno je razvijeno u prosvjetiteljstvu u njem. klasičnoj filozofiji (Hegel), marksizmu, ali i u suvremenom poimanju demokratskih sloboda i ljudskih prava. Nasuprot takvom shvaćanju napretka kroz “optimizam povijesti”, trajno je prisutno i shvaćanje koje ističe da se povijest odvija u ciklusima razvitka i propadanja društava i civilizacija, njihova uspona i padova (Ibn Haldun, J. B. Vico, O. Spengler i dr.).