Napulj
Napulj, panorama s Vezuvom
Napulj (tal. Napoli), gl. grad provincije Napoli i regije Campania u juž. Italiji i luka na obali istoimenoga zaljeva Tirenskoga mora; 981 300 st. Najveće industr. središte i gl. luka juž. Italije. Leži u brežuljkastomu vulkanskom području, između Vezuva na I i Flegrejskih polja (Campi Flegrei) na SZ. Brodogradnja, rafinerija nafte, metalurgija, elektron., automob., kem., tekst. ind., proizvodnja porculana, strojogradnja. Prom. čvorište. Godišnji lučki promet 19,7 mil. t (2004). Međunar. zračna luka Capodichino (4,6 mil. putnika, 2004) nalazi se 8 km si od grad. središta. Trg. i kult. središte. Turizam. Pov. jezgra grada od 1995. pod zaštitom Uneska kao svj. kult. baština. Srednjovj. utvrde; gradom dominira Castel Sant’Elmo (XIV. st., obnovljen 1537–46) na brdu Vomero; Castel dell’Ovo (XII. st.), Castel Nuovo (ili Maschio Angioino, 1279–82), Castel Capuano. Kralj. palača (Palazzo Reale, XVII. st.) s nac. knjižnicom, palača Capodimonte, renesansna palača Cuomo s muzejom. Katedrala (Duomo) San Gennaro (1294–1323) s grobom zaštitnika grada sv. Gennara, crkve San Domenico Maggiore (XIII. st.), Santa Chiara (XIV. st.) i dr. Dominikanski samostan (u kojem je studirao i poslije predavao sv. Toma Akvinski), Piazza del Municipio s upr. zgradama. Sveučilište (1224) s knjižnicom (1615; sadrži 750 000 sv.), nac. knjižnica sa starim rukopisima. Pov. institut, voj.-pom. institut; glazb. konzervatorij (1537), umj. akademija, astron. opservatorij (1841). Mnogobrojni muzeji i kazališta. Museo Nazionale di San Martino (1586) spada među najbogatije svj. muzeje, sadrži zbirku mramora, murale, mozaike i broncu s ruševina obližnjih Pompeja i Herculaneuma. Kazalište San Carlo (1737, obnovljeno 1816) najveća je operna kuća u Italiji. N. je rodni grad kipara L. Berninija, skladatelja D. Scarlatija, opernoga pjevača E. Carusa i dr. U blizini ostaci ant. naselja Pompeja i Herculaneuma. Najstarije naselje grč. je podrijetla (←VII. do ←VI. st.). Od ←326. saveznik Rima, municipij od ←90; status kolonije stječe za cara Klaudija. U doba rim. vladavine Neapolis je brojio o. 30 000 st. i bio jedan od gospodarski i kulturno najrazvijenijih gradova na Apeninskom poluotoku. Čuven kao ljetovalište, bio je okupljalište mnogih umjetnika, pjesnika (Stacije, Vergilije), državnika, političara, bogataša (Lukul) i careva (Neron, Tito, Hadrijan), a raskošna zdanja (forum, hramovi, terme, amfiteatar) činili su ga uz Rim najljepšim gradom u Carstvu. U vrijeme doseobe narodâ stradava u borbama između Gota i Bizanta, pod čiju vlast dospijeva 553. Potkraj VIII. st. osamostalio se kao Napuljski Dukat (obuhvaćajući Cumu, Pozzuoli i Sorrento). God. 955. osvaja ga Bizant, potom langobardska Capua (o. 1030) i Normani (1139). Od 1194. u vlasti je Hohenstaufovaca. Za Fridrika II. dobiva sveučilište (1224). God. 1266–1441. priznaje vrhovništvo Anžuvinaca. Dolaskom Alfonsa V. (1443), kojega je posvojila Ivana II., dospijeva pod vlast aragonskih vladara, pod kojima je – kao Kraljevstvo Obiju Sicilija – postigao vrhunac svojega razvoja (pomorstvo, obrt, trgovina, svilarstvo, suknarstvo; kult. razvoj). U vrijeme unutar. borbi pod aragonskom dinastijom, Napuljem su u dva navrata zavladali Francuzi, a potom je napuljsko područje dospjelo kao potkraljevstvo pod vlast Španjolske (1504–1707); gubitkom autonomije N. gospodarski i kulturno opada. God. 1707. postaje austr. posjed, a kao autonomna država pripao je 1734. španj. Burbonima. Dvor tada provodi neke reforme, a jača i kult. život (podižu se zdanja kazališta San Carlo i kralj. dvor u Caserti). God. 1798. kralj bježi iz N. koji zauzimaju franc. postrojbe. Iduće god. u N. je proglašena Partenopejska Republika. Njezinom propašću (lipanj 1799) uspostavljena je vlast Burbonaca, koji su ponovno svrgnuti 1806, kada je N. anektirala Francuska. N. je Napoleon isprva proglasio samostalnom državom i predao ga u vlast najprije svojem bratu Josephu Bonaparteu (1806–08), a potom Joachimu Muratu (1808–15). God. 1815, uz potporu Austrijanaca, restaurirana je vlast Burbonaca. Ferdinand IV. sjedinio je N. sa Sicilijom u Kraljevstvo Obiju Sicilija, kojom je od 1816. vladao kao Ferdinand I. Pod utjecajem španj. revolucije, u N. je 1820–21. izbio ustanak protiv burbonskoga apsolutističkog režima i njegova oslanjanja na Austriju. U ustanku su zapaženu ulogu imali karbonari. Uz pomoć Austrije ustanak je ugušen. God. 1848–49. N. je bio jedno od gl. žarišta revolucije u Italiji. Dana 7. IX. 1860. Garibaldi i njegovi dragovoljci zauzimaju grad, a ostatke napuljske države osvaja pijemontska vojska. Na osnovi plebiscita (1860) N. je 1861. priključen Kraljevini Italiji. U II. svj. ratu napuljsko se stanovništvo samo oslobodilo njem. okupacije (četverodnevne borbe 27–30. IX. 1943).