nasljedno pravo, skup prav. normi kojima se uređuje područje nasljeđivanja; dio građ. prava kojim se uređuju imovinska prava i obveze nakon smrti dotadašnjeg nositelja tih prava. Ukupnost prava i obveza koja je predmet nasljeđivanja zove se ostavina; osoba čija se imovina nasljeđuje zove ze ostavitelj, a osoba koja nasljeđuje cijelu ostavinu ili njezin alikvotni dio naziva se nasljednik. Prav. osnove nasljeđivanja jesu zakon i oporuka, po čemu se razlikuju zakonsko ili intestatno nasljeđivanje i oporučno ili testamentarno nasljeđivanje.