neologizam (franc.), naziv za riječ ili izraz kojim se nov pojam opisuje u načelu sredstvima svojega jezika (osnova, tvorbeni nastavci), umjesto da se možda opisuje riječju preuzetom iz drugoga jezika; novotvorenica. Riječ se isprva može smatrati neologizmom, no ako se proširi i udomaći, ona to zapravo s vremenom prestaje biti. Tako su npr. razmjerno nove riječi ozemlje (teritorij), svemreža za svj. računalnu mrežu (WWW), tipkovnica, odgorčiti itd. U XIX. st. n. su bili npr. vodik, dušik, brzojav, tvornica i dr. U književnosti se pojavljuju nove riječi koje bi se mogle i proširiti, npr. dnevničariti (Ks. Š. Gjalski; tomu danas odgovara honorarčiti), hlapimuha (M. Krleža), krosred (prijedlog, I. G. Kovačić), bogomzaboravljen (G. Tribuson). Razmjerno se često pojave takve nove riječi u glasilima (iz zakonâ, privrede, kulture itd.), npr. reizbor, dužobalni (o brodskim linijama), doskijati (do cilja). Česti su n. od imenâ i odimenskih riječi (markopolovski, S. Batušić; radićevstvo, starčevićanstvo, benderovština, hrvatskost), ima i igara riječima u tvorbi (međutak prema trenutak, u XIX. st.; minivju = mini- + intervju). U engl. su jeziku n. bili interface, electronic mail i e-mail, u hrv. su n. (ovdje prevedenički) bili sučelje, elektronička pošta i e-pošta (moguće pisanje epošta).