nepotizam (tal. iz lat.), praksa podjeljivanja povlastica, službi i časti rođacima. Pojam je razvijen kritički, te se os. odnosio na praksu papa da svojim rođacima daju crkv. i drž. službe. Vrhunac n. dostiže za renesansnih papa (XV–XVI. st.), koji su, osim visokih službi, davali rođacima kao leno dijelove crkv. države stvarajući za njih zasebne kneževine. Pojavu n. zaustavio je Inocent XII. zabranivši bulom darivanje crkv. dobara rodbini (1692). U suvr. polit. žargonu, praksa povlašćivanja i zaštićivanja vlastitih privrženika bez obzira na njihovu kompetenciju.