Odesa, zgrada Opere
Odesa, Potemkinove stube
Odesa, glavni grad i luka istoimene oblasti u jugozapadnoj Ukrajini, na obali Crnoga mora, 40 km sjeveroistočno od ušća Dnjestra; 1 001 600 stanovnika. Najvažnija ukrajinska luka (s predlukom Illičivs’k, 20 km južnije), godišnji promet 28,6 milijuna tona (2001; nafta, petrokemijski proizvodi, žitarice). Važno industrijsko središte; brodogradnja, strojogradnja, kovinska, kemijska, tekstilna, prehrambena industrija, rafinerija nafte. Prometno čvorište. Međunarodna zračna luka. Turističko i lječilišno središte; mnogobrojni sanatoriji (blatne kupelji). Kulturno i obrazovno središte. Sveučilište (1865), visoke škole, pomorska akademija, konzervatorij, istraživački instituti. Najstarija ukrajinska javna knjižnica (1830), muzeji, galerije, kazališta. Opera, balet. Potemkinove stube (povezuju grad i luku), Voroncovljeva palača (XIX. st.). U starom vijeku grč. kolonija, potom starorus. utvrda Kujalnik, koju su u XI. st. razorili Kumani, a poslije i Tatari. U XIV. st. obnovljena pod imenom Hadžibej; od 1764. u vlasti Osmanlija. God. 1791. zauzimaju je Rusi i pretvaraju u voj. uporište i trg. luku. Od 1795. nosi naziv O. Nakon izgradnje želj. pruge (1866) postaje treći po veličini grad u Rusiji. U vrijeme revolucije 1905–07. jedno od žarišta revolucionarnoga pokreta (pobunjeni mornari s krstarice Potemkin). U siječnju 1918. privremeno ga zauzima Crvena armija, od ožujka 1918. do travnja 1919. pod upravom njemačke, a poslije francuske i engleske intervencionističke vojske i bjelogardijaca. Nova sovjetska vlast zauzima Odesu tek u veljači 1920. U II. svjetskom ratu nakon tromjesečne opsade zauzimaju je Nijemci u listopadu 1941, a pod sovjetsku vlast vraća Crvena armija 10. IV. 1944.