neutralnost (prema lat.) 1. Općenito nepristranost, neopredijeljenost, nemiješanje u tuđe poslove (sporove). 2. Prav. položaj države koja ne sudjeluje u oružanom sukobu. Haškim konvencijama iz 1907. uređena su prava i obveze neutralnih država prema zaraćenima i obrnuto. Razlikuje se privremena n., koja se odnosi samo na određeni sukob ili rat, i trajna ili ugovorna n., koja predstavlja obvezu preuzetu u miru da će neka država sačuvati n. u svakom ratu (npr. Švicarska).