New Deal, izraz za skup ekon. mjera i politika koje su donesene nakon velike krize 1929–33. da bi se potaknulo gospodarstvo i smanjila nezaposlenost u SAD-u. Donesen je i stupio na snagu za predsj. F. D. Roosevelta. Program je nastao pod utjecajem jednog od najvećih ekonomista tog doba J. M. Keynesa koji je zagovarao aktivnu drž. politiku i intervencionizam, što je u potpunosti bilo u sukobu s dotadašnjim prevladavajućim mišljenjem da se država ne treba miješati u tržišne odnose, jer je tržište najefikasniji oblik alociranja resursa te da upletanje države te odnose može samo narušiti. Kriza koja je tih godina pogodila SAD i svijet dokazala je da tržište samo ne može riješiti sve probleme te da je u određenim trenucima potrebna pomoć države i monetarne i fiskalne politike kao njezinih instrumenata. N. D. dao je državi veću ulogu te potaknuo da se deficitarnim financiranjem poveća efektivna potražnja, povećaju cijene, pokrene proizvodnja i da se tako smanji nezaposlenost u zemlji. Time je označen kraj dotadašnjeg razmišljanja. To je ujedno i početak drž. ekon. politike kakvu i danas znamo s naglaskom na interveniranju u sprječavanju kriza i drugih ekon. poremećaja.